hrvatski

Zdravstvena pismenost - razumijemo li se?

Uvod s ciljem: Zdravstvena pismenost (ZP) stupanj je osobnih, kognitivnih i socijalnih vještina koje određuju sposobnost pojedinca da dobije pristup informacijama za promicanje i održavanje zdravlja, da ih razumije i njima se koristi. Kauzalni odnos s početkom u pristupu odgovarajućim informacijama te sposobnosti pojedinca da ih razumije, ocijeni kao bitne ili nebitne te ih primijeni na sebi ili prenese informaciju drugima čini koncept ZP-a. Na tom se konceptu temelji zdravstvena skrb, prevencija bolesti i promocija zdravlja koje za sobom povlače niz socioepidemioloških i zdravstvenih rezultata. Cilj ovog rada jest prikazati rezultate malobrojnih istraživanja provedenih o temi zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj i svijetu te istaknuti primjere nerazumijevanja iz svakodnevne prakse. Rasprava: Iako se ZP može podijeliti na tri neoštro odijeljene razine (funkcionalna, interaktivna i kritička) vrlo je teško odrediti na kojoj se razini pojedinac nalazi jer za određena medicinska znanja može biti na kritičkoj razini, a za druga na funkcionalnoj ili interaktivnoj. Zbog opsega znanja potrebnoga za rad postavlja se pitanje na kojoj se razini ZP-a nalaze obiteljski liječnici. Odgovor za sada imaju Mor-Anavy i suradnici u čijem je istraživanju 52 % izraelskih obiteljskih liječnika imalo odličan ZP, a njih 25 % problematičan i neadekvatan. Potrebno je istražiti i ZP ostalih dionika zdravstvenog sustava koji svakodnevno dijele savjete bolesnicima. U Republici Hrvatskoj jedno od rijetkih istraživanja ZP-a u općoj populaciji (N = 602) starijoj od 18 godina telefonski je provela novinska kuća Telegram, pri čemu je samo 6 % hrvatskih državljana imalo odličan ZP, njih 26 % dovoljan, a problematičan i neadekvatan čak 69 % ispitanika. Informacije o mentalnom zdravlju, primjerice, teško nalazi čak 40 % ispitanika, dok njih 5 % uopće ne zna gdje bi ih tražilo. COVID-19 pandemija donijela je brojne probleme, a ZP je bio presudan u razvoju kritičkog mišljenja u svezi s novim virusom, prevencijom zaraze i liječenjem. Nažalost, istraživanje Eurobarometra (2021.) pokazuje da čak 50 % hrvatskih državljana (28 % građana EU-a) vjeruje da su virusi proizvedeni u vladinim laboratorijima kako bi se kontroliralo ljudsku slobodu, a njih 47 % vjeruje da antibiotici ubijaju i viruse i bakterije (32 % građana EU-a). Rezultati istraživanja na građanima ostalih država EU-a (Sveučilište Harvard 2012.) već tada su bili nekoliko puta boljih od hrvatskih 2019. (16, 5 % njih imalo je odličnu pismenost, 36 % zadovoljavajuću, 35, 2 % problematičnu, a 12, 4 % bilo je zdravstveno nepismeno). Osobe s niskom razinom ZP-a češće neispravno uzimaju lijekove (obično na svoju ruku) te posjećuju liječnika (rijetko se drže propisanih uputa), a rijetko odlaze na preventivne preglede (ignoriraju mjere prevencije). Interaktivna komunikacija s rečenicama do 15 riječi, izlaganjem samo ključnih i nužnih informacija jednostavnim jezikom, od ključne je važnosti u postizanju bolje suradljivosti i kontrole bolesti, a samo je jedna od metoda poboljšanja ZP-a. Bolesnicima se preporučuje dati i pisane ili video materijale. Zaključak: ZP u Hrvatskoj trenutačno nije istražen, a manja anketna telefonska istraživanja upućuju na problematičan i nedostatan ZP u više od polovice građana. Zdravstveni odgoj od osnovne škole, javnozdravstvene akcije, edukacija pučanstva putem televizije i medija te ciljana edukacija svakog bolesnika na specifičan način od ključne su važnosti u poboljšanju trenutačnog stupnja ZP-a kako bi se smanjili troškovi u zdravstvu i povećalo ukupno zdravlje populacije.

obiteljska medicina, promocija zdravlja, zdravstvena pismenost

nije evidentirano