hrvatski

Starokajkavske studije

(Iz Predgovora) U svojemu sam znanstvenome radu često otkrivala nova zanimljiva područja istraživanja, voljela izazove, u čudesnoj jezikoslovnoj šumi kretala se putovima i puteljcima, nizali su se radovi i knjige od povijesnojezične preko sociolingvističke do nazivoslovne tematike. Ali, jedno je područje rada bilo stalnica, i na početku i tijekom godina i sada, kada zaokružujem opus. To je pisana kajkavština od 16. do 19. stoljeća. Djelo Tituša Brezovačkoga fasciniralo me tako da sam na prvoj godini studija izabrala njegove komedije za seminar na Starijoj hrvatskoj književnosti, potom sam u mentoru akademiku Josipu Vončini našla razumijevanje i vodstvo u pisanju magistarske radnje o sintaksi genitiva u jeziku Tituša Brezovačkoga, a kasnije i u disertaciji o padežnome sustavu u njegovu jeziku, podnaslovivši je Sintaktostilistički nacrt. Ni magistarska radnja ni disertacija nisu objavljene, tek nekoliko izdvojenih članaka. Sada, s odmakom od tridesetak godina, mislim da je bilo potrebno zaokružiti razmišljanja o staroj kajkavskoj sintaksi, ali i postaviti sve u širi kontekst. Na nastavi Povijesti hrvatskoga književnog jezika shvatila sam da je studentima važno poznavanje širega konteksta, inače uče napamet ili zaboravljaju nedugo nakon nastave i ispita. Željela bih da do toga ne dođe. Stoga se u ovoj knjizi nude tekstovi o književnoj kajkavštini u četiri cjeline. Prva je uvodna, govori o standardizacijskim procesima u kajkavskom hrvatskom književnom jeziku, njegovoj polifunkcionalnosti te s izdvojenom temom vezanom uz naziv jezika kao identitetski znak ne samo za kajkavski nego i za druge povijesne hrvatske književne jezike. Zbog želje da bude razumljiviji širi kontekst i vrijeme je prošireno do naših dana. Slijedi pregled pisane kajkavštine kroz stoljeća, počevši s uvodnim tekstom o mađarsko-hrvatskim leksičkim dodirima. Prolaz od 16. do 19. stoljeća pokazuje različite teme, autore, ali i jezikoslovne pristupe njihovim djelima. Izabrani predstavnici stoljeća nametnuli su se sami, tekstovi su rasli, teško je bilo ostati objektivni izbornik. Posebno me u povijesti jezika zanima starije hrvatsko jezikoslovlje, volim zaroniti u rječnike i gramatike iz prošlih stoljeća. U trećoj cjelini rječnici su predstavljeni kroz tvorbenojezičnu temu, a gramatike kroz deklinaciju imenica. I tek su sada na red mogle doći sintaktičke i sintaktostilističke teme. Nadam se da će čitatelji vidjeti onu ljepotu i gipkost jezika starih kajkavskih autora, na čelu s Titušom Brezovačkim, koja je mene fascinirala i pokretala.

hrvatski jezik ; hrvatski kajkavski književni jezik

nije evidentirano