hrvatski

Biti medijski pismen u Hrvatskoj: karakteristike i odabrane dimenzije medijske pismenosti

U ovom izlaganju medijsku pismenost promatramo kroz prizmu teorija društvene prakse (Reckwitz, 2002 ; Schatzki, 2001a, 2016), novih istraživanja pismenosti (Gee, 2015 ; Street, 1985, 2003) i kritičke medijske pismenosti (Cappello, 2017 ; Kellner & Share, 2019). Koristimo odabrane dimenzije provjerenih instrumenata kao što su News literacy scale (Vraga i dr., 2013) i Internet skills survey (van Deursen et al., 2016). Medijsku pismenost interpretiramo kao društvenu praksu koja se sastoji od dimenzija kritičkog mišljenja, proizvodnje sadržaja i tehničkih vještina. Tri su dimenzije operacionalizirane u aditivne ljestvice kritičke percepcije tradicionalnih medija (KPTM), kritičke percepcije digitalnih alata (KPDA), društvene uključivosti u medijima (DUM), proizvodnje sadržaja (PS) i vještina pretraživanja internetskih informacija (PII). Rezultati istraživanja provedenog na uzorku punoljetnih hrvatskih građana (N=1033) pokazuju da je dob glavni prediktor za sve ljestvice. Odnos između skala pokazuje pozitivnu korelaciju između KPTM, KPDA i DUM. U isto vrijeme, KPTM, KPDA i DUM su u negativnoj korelaciji s PII-om. Oni manje vješti u internetskom pretraživanju manje su kritični prema tradicionalnim medijima i digitalnim alatima i manje su uvjereni da mediji trebaju pokrivati pitanja socijalne pravednosti. Također, biti vještiji u proizvodnji sadržaja ne podrazumijeva nikakav drugi odnos, samo onaj koji se odnosi na negativnu povezanost s nedostatkom PII-a.

društvena praksa, medijska pismenost, kritičko mišljenje, tehničke kompetencije, proizvodnja sadržaja

nije evidentirano