hrvatski

O standardnom idiomu iz kognitivne perspektive

Pitanje standardnosti odnosno normativnosti pojedinih konstrukcija (tvorbenih, morfoloških, sintaktičkih i leksičkih) u hrvatskom jeziku bez ikakve je sumnje već desetljećima aktualno i podložno različitim pristupima: od strogo preskriptivističkih artikuliranih prvenstveno u uglavnom kvazilingvističkoj jezičnosavjetničkoj literaturi pa do onih s jasnom deskriptivnom teorijskom pozadinom, bilo sociolingvističkom (npr. Starčević i dr. 2019) bilo strukturalističkom (npr. Silić 1999a, 1999b, 1999c, 2006). Iako se kognitivna lingvistika eksplicitno ne bavi standardološkim pitanjima, mnogo toga iz njezina teorijsko-metodološkoga spektra može uvelike doprinijeti razrješenju ključnoga pitanja što je to što je u jeziku standardno, odnosno na temelju kojih se kriterija neka konstrukcija može i treba smatrati dijelom standardnoga idioma. Primjenjujući deskriptivni alat kognitivnolingvističkoga uporabnoga modela (Langacker 1987, 1988 ; Barlow i Kemmer 2000 ; Bybee i Hopper 2001 ; Bybee 2010 ; Croft i Cruse 2004), u prvom redu mrežni model, sheme, frekvenciju i kognitivnu usađenost, u radu se polazi od pretpostavke da svaka uporabno frekventna konstrukcija, naravno ovisno o registru odnosno o funkcionalnom stilu u kojemu se upotrebljava, mora biti standardna, tj. normativna. Posljedično će biti riječi i o jednom drukčijem shvaćanju opsega značenja pojma norme, i to takvom po kojem je jedino moguće poistovjetiti standard i normu, što pak pretpostavlja shvaćanje norme ne kao propisa, nego kao popisa i opisa uobičajenih visokofrekventnih konstrukcija ; dakle ne onih koje bi se trebale upotrebljavati kao navodno pravilne, već onih koje se upotrebljavaju i samim time jesu pravilne. U tom se smislu i standardni idiom ne poistovjećuje s onim kako bi trebalo govoriti i pisati, nego s onim kako se govori i piše, a na temelju logične pretpostavke da među izvornim govornicima nikada ne može biti proširena neka konstrukcija koja se semantički i / ili gramatički ne može objasniti kao komunikacijski svrhovita. Osim primjene već spomenutoga uporabnoga modela hipoteza o svrhovitosti i normativnosti frekventnih konstrukcija, a koje se redovito lektorskim zahvatima i jezičnim savjetništvom pokušavaju eliminirati iz jezika, dokazat će se na nizu primjera različitih razina jezičnoga opisa i primjenom još nekih kognitivnolingvističkih deskriptivnih alata kao što su alternativni načini konstruiranja istoga temeljnog značenja i spoznaje teorije konceptualne metafore i metonimije (Lakoff i Johnson 1980).

kognitivna lingvistika, standardni idiom, norma, uporabni model

nije evidentirano