hrvatski

Bioetička nerazdruživost čovjeka i prirode – primjer: planinarenje

Da je čovjek dio prirode, i to nerazdruživo povezan s njome, čini se bjelodanom činjenicom. S druge pak strane prečesto se ističe kako je riječ o romantičarskoj tlapnji, a ne činjeničnom stanju. Štoviše, govori se o utopijskim nastojanjima „povratka prirodi“ u vremenu kad se čini da se čovjek od svog prirodnog okoliša posve udaljio i tim udaljavanjem ušao u opasan oblik „ekološke alijenacije“. U ovom ću predavanju pokazati da prirodni sportovi na čudesan način pokazuju da ta nerazdruživost i dalje egzistira i to na svim razinama. Konkretno, na primjeru planinarenja ukazujem da postoji: 1) ontološka nerazdruživost s obzirom na specifičan oblik interakcije planinara s prirodnom značajkom (u prvom redu planinskim okolišem) ; 2) epistemološka nerazdruživost s obzirom na presudnost širenja iskustava kao osnovice za planinarski rast i sazrijevanje na putu prema višim stupnjevima ovog prirodnog sporta (prema alpinizmu kao svojevrsnom planinarskom idealu) ; 3) etička nerazdruživost pri čemu se u prvom redu misli na normativne zahtjeve planinarenja koje podrazumijeva iznimno visok i zahtjevan stupanj normativnosti koji osim drugih ljudskih i neljudskih živih bića, u obzir uzima i cjelokupni planinski krajolik, tj. neživu prirodu kao predmet zaštite, (po)štovanja i brige. Planinarenje se nameće time ne samo kao prirodni sport već kao složeni etos koji u sebi nužno sadrži bioetički svjetonazor.

bioetika, prirodni sportovi, planinarenje, ontologija (planinarenja), epistemologija (planinarenja), etika (planinarenja)

nije evidentirano