hrvatski

Drago mi je, ja sam Ana

U svojoj knjizi “Three Characters” Christopher Bollas nastojeći pojasniti kako razmišljaju narcis, borderline i manično depresivni karakter koristi takozvanu “ja” formu koja nam je bila inspiracija za pripremu ovog ekperimantalnog izlaganja o jednom od najsmrtonosnijih poremećaja u psihijatriji, anoreksiji. Naime, shvaćamo sve više daje razumijevanje osoba s ovim poremećajem vrlo teško i isprepleteno brojnim uplitanjima kontrantransfernih osjećaja, obrana onih koji slušaju kao grupa i terapeuta, okolnosti, obiteljskog okruženja i problema zajednice u kojoj živi osoba s anoreksijom. Samopoštovanje je takvih osoba vrlo nisko i njihov self bježeći od strahova koji ga preplavljuju koristi razne kreativne projekcije da bi održao sam poremećaj. Konačno sama ego - sintonost simptoma koja anoreksiju stavlja u samu jezgru poremećaja ličnosti, onemogućuje i samoj pacijentici ili pacijentu da razumije što mu se događa i motivacija za liječenje biva dubiozna. Gledano iz perspektive terapeuta vrlo ćemo često fenomenološki vidjeti tragove kako psihotičnosti tako i opsesivno kompiulzivnog poremećaja kako zameću put do jezgre poremećene osobnosti odnosno njene strukture. Kada ovdje dodamo bizarnost restrikcijskih simptoma, sustav obrane i prikrivanje strukture ličnosti je takvo daje nekad doslovno nemoguće doći do strukture same jezgre selfa. Poznavanje te strukture je, vjerujemo, esencija psihoterapijskog liječenja poremećaja hranjenja. Stavljajući se u osobu koja ima poremećaj hranjenja i govoreći iz njene perspektive, probat ćemo koliko nam to vrijeme, okolnosti i naše kliničko iskustvo dopuštaju, dočarati svijet misli osobe s ovim teškim poremećajem.

anoreksija ; samopoštovanje ; projekcija ; strah ; poremećaj

nije evidentirano