hrvatski

Oblici ostvarivanja odgojnih ciljeva dominantne društvene ideologije na nastavi povijesti u drugoj polovici 20. stoljeća

Polazeći od povijesne perspektive ovim se radom analiziraju sadržaji pedagoške literature korišteni u realizaciji nastave Povijesti u osnovnoj školi. Metodom povijesne analize sadržaja promatraju se čimbenici u provedbi odgojnih ciljeva utemeljenih na ideji samoupravnog socijalizma na prostoru SR Hrvatske. Odgojni ciljevi dominantne društvene ideologije druge polovice 20. stoljeća na promatranom prostoru reflektiraju se u ljubavi prema radišnom čovjeku kao nositelju napretka, razvoju svijesti o društvenoj jednakosti i ravnopravnosti, na nužnosti primjene principa nagrađivanja prema radu, nacionalnoj pripadnosti, ljubavi i odanosti prema svom narodu, samoupravnoj socijalističkoj zajednici, itd. U promatranom su razdoblju ideološki promicatelji i nositelji vlasti osmišljavali specifične oblike u svrhu ostvarivanja odgojnih ciljeva. Sve odgojno- obrazovne institucije u promatranom povijesnom kontekstu imaju ideološki utemeljenu društvenu ulogu i zadaću. Uz općeobrazovnu zadaću usmenog i pismenog izražavanja, permanentnog obrazovanja i samoobrazovanja te razvitka kritičkog mišljenja, stjecanja korisnih radnih navika i oblikovanja višestrano razvijene ličnosti, škola postaje temeljni promicatelj i prenositelj prevladavajućih i dominantnih ideoloških vrijednosti. Društveno definirane vrijednosti promatranog razdoblja ogledaju se u zadaćama razumijevanja suvremene organizacije socijalističkog društva i njegovog daljnjeg razvoja, i to posebice u razvoju načela samoupravljanja, razvoja svijesti o društvenoj odgovornosti i disciplini te upoznavanju s osnovnim pravima i dužnostima građana u socijalističkoj zajednici. Sve navedene zadaće nužno proizlaze iz marksističkog pristupa pojavama u prošlosti i tadašnjoj suvremenosti. Nastavom povijesti promovirala se dominantna društvena ideologija u shvaćanju nužnosti zajedničke oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije jugoslavenskih naroda, njihovog bratstva i jedinstva te nužnosti njihove ravnopravne suradnje i osjećaja osobne i zajedničke odgovornosti. Primjenom marksističke metodologije nastava povijesti primjenjuje sljedeće odgojne oblike rada: motivaciju učenika za prošlost njihovog zavičaja i naroda, upoznavanje istaknutih povijesnih ličnosti te zbivanja u svijetu i domovini. U nastavnom procesu koriste se i fragmenti umjetničkog stvaralaštva iz djela glazbene i likovne umjetnosti, posjeti muzejima i posjete sudionika NOB-a školama u svrhu oživljavanja sadržaja povijesti. Nastava se obogaćivala upotrebom memoarske literature, dokumentarnim i ilustrativnim materijalima, a učenici koji su iskazivali veći interes za sadržaje povijesti okupljali su se u povijesnim skupinama kao oblicima izvannastavnih aktivnosti.

ideološke vrijednosti, marksistička idejnost odgoja, memoarski izvori, povijesne ličnosti, socijalističko samoupravljanje

nije evidentirano