hrvatski

SUKOB ETNIČKIH MANJINA U SUVREMENOM SVIJETU

Etničke manjine su bitan čimbenik među društvenim pojavama i procesima vezanim uz multikulturnu i multietničku strukturu suvremenog društva. Jasnoća pojmova uvjet je za razumijevanje i svladavanje problema koji se povezuju sa etničkim manjinama. Tu se susrećemo sa terminološkim problemima gdje pojmovi nisu sasvim jasno definirani. Razina prava etničkih manjina također nije određena u smislu štite li se prava pojedinca ili kolektiva. Regulacija prava etničkih manjina ovisi od države do države, točnije određuje li država samu sebe kao etnički homogenu ili višeetničku. Svakako u suvremenom društvu etničke manjine relevantne su ponajprije iz razloga što simboliziraju demokraciju i liberalizaciju određene države. Uzroci etničkih sukoba u međunarodnim odnosima danas su predvođenim burnom prošlošću država. Na rješavanje etničkih sukoba utječe međuvladina organizacija Ujedinjeni narodi kao i organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Osim tih dviju organizacija, na rješavanje, ali i preveniranje etničkih sukoba u Europi utječe i Europska unija. Poveljom UN-a stvoren je temelj zaštite prava i sloboda čovjeka, a to znači i etničkih manjina. To je vidljivo i iz međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima gdje se potpisnice obvezuju da će poštovati i osigurati svim pojedincima na svom području prava koja su priznata u međunarodnom paktu bez obzira na razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, kulturi, nacionalnom podrijetlu, političkom mišljenju, itd. te da u državama gdje postoje etničke, vjerske ili jezične manjine ne smije se uskratiti pravo da uživaju u svojoj kulturi, vjeri i jeziku. Nadalje, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju osnovala je Ured visokog povjerenika čiji je osnovni cilj sprječavanje sukoba. U svome radu koristi se metodom tihe diplomacije što znači da gotovo nikada ne vrši javni pritisak na vlast s ciljem unapređenja manjinskih politika već se zadržava u domeni sastanaka, ispitivanja ili predlaže mjere koje bi mogle biti prihvatljive objema sukobljenim stranama. Europsku uniju pak obilježavaju vrijednosti kao što su međukulturalizam, višejezičnost, poštivanje i očuvanje kulture te religijske i jezične raznolikosti. U Belgiji tako prevladava etnički sukob između Valonaca i Flamanaca, gdje se vidi paradoksna situacija da Flamanci koji čine većinu traže etnička prava u obliku jezične ravnopravnosti. Cipar po pitanju etničkih sukoba predstavlja jednu specifičnu situaciju obzirom da je južni tj. Grčki dio Cipra postao članicom EU 2004. dok je Republika Sjeverni Cipar ostala „visjeti u zraku“. Etnički sukobi između Rumunja i Mađara najbolje su vidljivi u najheterogenijem prostoru Rumunjske, Transilvaniji. Sjeverna Makedonija zahvaljujući EU vidi napredak među etničkim manjinama, točnije 2003. EU uvodi dodatne kriterije za zemlje Zapadnog Balkana s ciljem stabilizacije ove regije. Kao rezultat Makedonija je danas demokratska i socijalna država, a ustavnim amandmanima iz veljače 2019. promijenila je ime iz Makedonija u Republika Sjeverna Makedonija. Kosovo, kao najmanja država jugoistočne Europe zanimljiva je obzirom da osim samih etničkih sukoba koji prevladavaju je i pod određenom blokadom, pet članica EU-a ga ne priznaje te mu je time onemogućeno daljnje pregovaranje s Unijom. Jer nema puta u EU bez da se sve zemlje međusobno priznaju. Etnički izazovi u Bosni i Hercegovini dovode državu do njene destabilizacije. 1992. imamo trogodišnji rat koji je okončan Daytonskim sporazumom. Njime je država podijeljena na dva dijela: Republika Srpska i Federacija BiH. Trenutno izdvajanje Republika Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine prema postojećem Ustavu i navedenom sporazumu nije moguće. Navedeni primjeri ukazuju kako niti većinski narodi, niti etničke manjine olako pristaju na kompromise. Naime etničke manjine su te koje češće nastoje osigurati vlastito njegovanje svojih identiteta. Suvremeni oblici geopolitičkih promjena kao i sukobi među entitetima mogu imati značajan utjecaj na odnose i očuvanje mira i sigurnosti. Poštovanje osnovnih ljudskih prava, kao i zaštita nacionalnih manjina danas predstavlja osnovni čimbenik stabilnog i demokratskog, ali i socioekonomskog razvoja svih zemalja. Razvojem međunarodnih odnosa dolazi do shvaćanja da zaštita i prava manjina ne podrazumijeva samo zabranu diskriminacije već osobna i stvarna prava na njihovu osobnost, odnosno očuvanje etničkoga, vjerskoga i kulturnoga identiteta. Generalno države su svjesne da poštovanje prava manjina predstavlja uvjet za stabilnost i prosperitet države i u konačnici za smanjenje etničkih sukoba no i dalje manjine nekako ostaju zakinute. Nažalost, ne postoji uspješna formula, obrazac ili model koji bi bilo moguće primjenjivati na sve zemlje. Iako nema tog idejnog rješenja od velikog značaja je težiti izgradnji povjerenja unutar država, ali i među državama kako bi se uspostavio sklad u međunarodnim odnosima, ali i potaknulo na razumijevanje, toleranciju te obostrano zadovoljstvo većinskog i manjinskog stanovništva.

etničke manjine, zapadni balkan, međunarodni odnosi, EU

nije evidentirano