hrvatski

Tretman biokompatibilnih polielektrolitnih nanofilmova otopinom soli

Polielektrolitni višeslojevi su tanki filmovi koji nastaju naizmjeničnom adsorpcijom pozitivno i negativno nabijenih polielektrolita na površinu metala ili metalnih oksida.[1] U ovom radu proučavana su svojstva nanofilmova izgrađenih od kitozana (CS) i karboksimetilceluloze (CMC). CS je biokompatibilan, prirodni polikation koji se protonira pri pH < 6, a zbog svojih antibakterijskih svojstava primjenu pronalazi u medicini i prehrambenoj industriji.[2] CMC je derivat celuloze te je također biokompatibilna. To je čini dobrim polianionom za izgradnju biokompatibilnih filmova.[3] Poznato je da uranjanjem višeslojeva u otopinu soli dolazi do difuzije polielektrolita te da je na taj način moguće ugoditi njihova svojstva, poput debljine i hrapavosti.[4] U ovom radu priređena su četiri višesloja (CS/CMC)5 te su izloženi otopinama natrijeva klorida pri dvije različite koncentracije i dva vremena kako bi se ispitao utjecaj oba parametra na njihova svojstva. Debljina filmova je određena elipsometrijom i mikroskopijom atomskih sila (AFM). Uz to, AFM-om su praćene i hrapavost i morfologija filmova. Također, tenziometrijom je praćena močivost filmova. Izlaganjem filmova otopini soli dolazi do pada u debljini i hrapavosti filmova te promjena obje veličine ovisi i o koncentraciji soli i o vremenu tretmana. Nadalje, nakon tretmana dolazi do porasta u kontaktnom kutu kapi vode i površine filma, tj. dolazi do povećanja hidrofobnosti. AFM-om je utvrđeno da dolazi i do promjene u morfologiji filmova. Osim toga, primijećena je i promjena boje filmova.

polielektrolitni višeslojevi ; kitozan ; karboksimetilceluloza ; tretman otopinom soli

nije evidentirano