hrvatski

Sindrom cerebelarnog mutizma i neurologoterapija

Sindrom cerebelarnog mutizma odnosi se na konstelaciju prolaznog mutizma, ataksije, hipotonije i razdražljivosti nakon kirurškog liječenja tumora stražnje lubanjske jame, obično 48 sati nakon operacije i nestaje 7 do 8 tjedana kasnije. Pojava ovog poremećaja moguća je kod djece i odraslih, s incidencijom 8–39%, s time da se češće javlja kod pedijatrijske populacije. Cilj rada bio je opisati čimbenike rizika i simptome ovog poremećaja radi lakšeg prepoznavanja i dijagnosticiranja poremećaja te ranog započinjanja i pravilnog odabira neurologoterapijskih postupaka. Dosadašnjim istraživanjima dokazana je povezanost tumora stražnje lubanjske jame s visokim rizikom od neuroloških i neurokognitivnih deficita, kao i različit tijek i ishod oporavka osoba sa sindromom cerebelarnog mutizma. Dio pacijenata se potpuno oporavi, no dio pacijenata ima trajne posljedice u vidu dizartrije, bradilalije ili ataksije, emocionalnih poteškoća i redukcije kognitivnih kapaciteta. Veličina tumora, neurokirurške tehnike i pristupi, radikalna resekcija i mlađa dob pri postavljanju dijagnoze nesigurni su čimbenici rizika, dok spol, hidrocefalus, postoperativne infekcije središnjeg živčanog sustava i edem malog mozga nisu značajno povezani sa sindromom cerebelarnog mutizma i smatraju se malo vjerojatnim čimbenicima rizika. Smatra se da je cerebelarni mutizam uzrokovan bilateralnom disfunkcijom n. dentatusa ili njegovih eferentnih puteva, a da su kognitivni, afektivni i motorički simptomi koji se javljaju kod sindroma cerebelarnog mutizma uzrokovani lezijama različitih dijelova malog mozga i cerebelo-cerebralnih putova koji prolaze kroz moždano deblo. Vrijeme početka i tipični samoograničavajući tijek ovog poremećaja važni su faktori za planiranje neurologoterapije.

cerebelarni mutizam ; logoterapija ; neurorehabilitacija ; tumor malog mozga

nije evidentirano