hrvatski

Normativna i empirijska analiza obiteljskog nasilja u Hrvatskoj: kaznenopravni koncepti, kriminološki fenomeni, praktični izazovi i moguća rješenja

Fundamentalni znanstveni i javni diskurs o obiteljskom nasilju posljednjih nekoliko desetljeća doživio je kopernikanski obrat – od gotovo nevidljiva privatna fenomena, obiteljsko nasilje u 20. stoljeću dobiva svoj sve vidljiviji javni sadržaj, ali i formu te postaje fenomen vrijedan znanstvene pažnje i (kriminalno) političkog fokusa. Tome u velikoj mjeri doprinosi opći pokret za građanska prava i s njim povezani građanski pokret za promicanje prava žena, koji označavaju paradigmatsku promjenu sa snažnim fokusom na zaštitu žrtve obiteljskoga nasilja. Relativna konceptualna nezrelost navedenoga fenomena prouzročila je izvjesnu konfuziju pri definiranju obiteljskoga nasilja. Pri tome njegovo obilježje kao 'društvenoga' fenomena, zbog čega snažno ovisi o kulturološkim obrascima i vrijednosno je determinirano, predstavlja značajnu prepreku u jednoznačnom utvrđivanju njegova sadržaja. S obzirom na okolnost kako je upravo konceptualizacija određenoga fenomena preduvjet njegove adekvatne normiranosti i stvaranja optimalne strategije njegova suzbijanja, predmetni će rad uvodno razraditi te zatim ovladati navedenim konceptualnim i terminološkim izazovima. Promjena u percepciji obiteljskoga nasilja popraćena je i normativnim promjenama koje na globalnoj razini odlikuje hipernormiranost sa snažnim fokusom na zaštiti žena, dok je na tuzemnoj razini obilježena stanovitom normativnom disonancom i brojnim praktičnim izazovima. Rad ima za cilj analizirati normativni razvoj obiteljskoga nasilja u Republici Hrvatskoj s fokusom na detekciji ključnih nedostataka aktualnoga normativnog okvira koji karakterizira dihotomija predmetnoga fenomena na prekršajni i kazneni oblik. Ključni nedostatak netom spomenutoga pravnog okvira očitovao se u njegovoj praktičnoj primjeni kao posljedica nejasnih kriterija primjenom kojih bi se slučajevi obiteljskoga nasilja nedvosmisleno označili kao prekršaj ili pak kazneno djelo. Nejasnoća u definiranju navedenog razgraničenja ima upitnu opravdanost na znanstvenoj razini, a nameće i pitanje doprinosi li takav model optimalnoj zaštiti žrtava obiteljskoga nasilja ili je pak puki odraz penalnog populizma te pogrešne predodžbe o tome kako će snažnija normiranost doprinijeti efikasnijoj prevenciji i boljoj zaštiti žrtava, a time i društva u cjelini. Posebno poglavlje rada posvećeno je komparativnom prikazu normativnog uređenja obiteljskoga nasilja s ciljem analize pravnih modela zaštite od istoga, a koji prikaz može poslužiti kao alat za osmišljavanje boljih zakonodavnih rješenja. Pitanje adekvatnosti hrvatskoga pravnog okvira za borbu protiv obiteljskoga nasilja došlo je u središte javnog diskursa i 2018. godine, kada je Republika Hrvatska ratificirala tzv. Istanbulsku konvenciju, stoga je analizi iste posvećeno posebno poglavlje. Osim navedene konvencije, za hrvatske će sudove, ali i zakonodavca, važnu ulogu i dalje imati praksa ESLJP, stoga je dio rada posvećen analizi europskih standarda. Normativno analitički dio rada završava kriminološkom analizom empirijskih pokazatelja obiteljskoga nasilja u Republici Hrvatskoj koja nudi uvid u osnovne fenomenološke odrednice tog fenomena i analizu statističkih podataka povezanih s praksom kažnjavanja istoga. Empirijsko-istraživački i ključni dio rada sadrži prikaz, analizu i sintezu rezultata izvorno osmišljenoga istraživanja kojim se provjeravaju dvije centralne hipoteze rada: U praktičnom postupanju u predmetima obiteljskoga nasilja ne postoje jasni i ujednačeni kriteriji razgraničenja i obiteljskoga nasilja kao prekršaja ili kaznenoga djela (H1) te aktualni normativni okvir predviđen za obiteljsko nasilje u Republici Hrvatskoj nema svoje uporište u znanstvenoj opravdanosti niti predstavlja najadekvatniji način zaštite žrtava obiteljskoga nasilja (H2). Sljedeće poglavlje rada ponudit će normativna rješenja de lege ferenda, kao i prijedloge za unapređenje kriminalpolitičkog okvira i znanstveno-istraživačkog pristupa nasilju u obitelji. Navedena rješenja odraz su analiziranih teorijskih spoznaja, komparativnih modela i empirijskih podataka uz uvažavanje fenomenoloških specifičnosti kriminološkog i viktimološkog konteksta obiteljskoga nasilja u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad završava zaključnim razmatranjima o obiteljskom nasilju.

Obiteljsko nasilje, ne bis in idem, obitelj, nasilje, Istanbulska konvencija, nasilje nad ženama, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji

nije evidentirano