hrvatski

Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu

Temeljem modela Mayera i Saloveya organizirano je i provedeno istraživanje čiji je glavni cilj bila provjera opravdanosti i korisnosti koncepta emocionalne inteligencije. Na uzorku od N=256 zagrebačkih srednjoškolaca iz privatnih i javnih gimnazija primijenjeni su testovi i skale za procjenu emocionalne i ''klasične'' inteligencije te empatije, a njima su pridruženi i sustavi procjena (procjene učenika i procjene nastavnika) čija je glavna svrha bila pokušaj konvergentne validacije konstrukta emocionalne inteligencije. Rezultati provedenih analiza ukazali su na divergenciju različitih mjera emocionalne inteligencije (objektivni pokazatelji i samoprocjene) što je potvrđeno i njihovim odnosima s empatijom. Nadalje, mjere emocionalne inteligencije imaju statistički značajan ali malen nezavisni doprinos u predikciji školskog uspjeha. Konačno, pozitivne korelacije između procjena emocionalne inteligencije dobivenih od strane profesora i učenika s jedne i dviju testovnih mjera istog konstrukta s druge strane potvrdile su njegovu konstruktnu valjanost. Čini se da emocionalna inteligencija predstavlja relativno samosvojan konstrukt, ali je njegova eksplikativna snaga daleko od spektakularnih očekivanja.

emocionalna inteligencija; školski uspjeh; empatija

nije evidentirano