hrvatski

Anemije kod bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti

Uvod s ciljem: Šećerna bolest je kronična, metabolička bolest koja predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice. Loša kontrola glikemije narušava kvalitetu života te uzrokuje nastanak komplikacija, a jedna od mogućih je i anemija. Dosadašnja istraživanja dovela su do zaključka kako bi se probir na anemije trebao koristiti u sklopu rutinske procjene dijabetičkih komplikacija. NHANES-III studija potvrdila je prisutnost anemije u čak 50 % pacijenata sa tipom 2 šećerne bolesti i KBB, ali je i sama šećerna bolest rizik za anemiju bez obzira na postojanje KBB. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi učestalost i vrstu anemija u osoba s tipom 2 šećerne bolesti te istražiti postojanje razlike obzirom na dob, spol i terapiju. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno kao presječno. Uključeno je 78 bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti, liječenih u ambulantama obiteljske medicine u Domu zdravlja Osječko- baranjske županije u periodu od veljače do lipnja 2022.g. Podatci su prikupljeni iz zdravstvenog kartona i laboratorijskih nalaza u sklopu redovnih kontrolnih pregleda i to: dob, spol, duljina trajanja šećerne bolesti, kronična terapija, glukoza natašte, HbA1c, Fe, UIBC, TIBC, hemoglobin, MCV, MCH, MCHC. Anemija je obzirom na vrijednosti hemoglobina definirana kao blaga, umjerena i teška. Morfološki je obzirom na MCV podijeljena na makrocitnu, normocitnu, mikrocitnu, a obzirom na MCHC na hiperkromnu, normokromnu i hipokromnu. Etiološka je klasificirana na: sideropeničnu, anemiju kronične bolesti, miješanu, nesepcificiranu anemiju i anemiju bubrežne insuficijencije. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 78 bolesnika, 44 % muškaraca i 56 % žena, medijana dobi 71 godinu, medijana trajanja šećerne bolesti 8 godina, od kojih je 19 % imalo anemiju. Medijan GUK-a natašte bio je 7, 7 mmol/L, a HbA1c 6, 95 %. Morfološki je najčešća vrsta anemije bila normocitna normokromna anemija (46, 7 %), a etiološki su najčešće bile nespecifična i anemija kronične bolesti (60 %). Po karakteru su anemije bile blage ili umjerene. Prosječna dob bolesnika s anemijom bila je 12 godina veća od prosječne dobi bolesnika bez anemije (Mann-Whitney U, P=0, 03). Normocitna normokromna i hipokromna anemija značajnije su se češće pojavljivale u bolesnika starije životne dobi (Mann-Whitney U, P=0, 007 i P=0, 004) kao i miješana anemija (Mann-Whitney U, P=0, 04). 73, 3 % bolesnika s anemijom činile su žene, a nije pronađena statistički značajna razlika u vrsti ili etiologiji obzirom na spol. Nije uočena razlika u učestalosti anemije obzirom na liječenje šećerne bolesti monoterapijom ili kombiniranom terapijom. 86 % bolesnika liječeno je peroralnom terapijom, najčešće metforminom (57 %). Prvih 5 godina liječenja metforminom značajno je povezano s nastankom anemije kronične bolesti (Fisherov egzaktni test, P=0, 04), a liječenje koje traje dulje od 10 godina s nastankom miješane anemije (Fisherov egzaktni test, P=0, 02). U bolesnika koji su koristili kombiniranu terapiju koja je uključivala derivate sulfonilureje uočena je značajnije povećana učestalost anemije (Fisherov egzaktni test, P=0, 01). Zaključak: Zbog visoke incidencije anemija u bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti potrebno je vršiti redoviti probir u sklopu redovitih kontrola, a posebice u osoba starije životne dobi s mikro ili makroalbuminurijom, lošom kontrolom bolesti, smanjenim eGFR-om i smanjenom saturacijom transferina kao i u bolesnika liječenih derivatima sulfonilureje.

anemija, metformin, šećerna bolest tipa 2, komplikacije šećerne bolesti

nije evidentirano