hrvatski

Suradničko učenje u sveučilišnoj nastavi: obilježja, mogućnosti i implementacija

Afirmacija grupnoga rada u zauzimanju ravnopravnoga položaja među ostalim socijalnim oblicima u sveučilišnoj nastavi, značajno je prisutnija u posljednjem desetljeću. Ranija istraživanja sveučilišne nastave svjedoče o dugogodišnjoj dominaciji frontalne predavačke nastave koja je bila uglavnom orijentirana na profesora. Kao svjedoci brojnih reformskih pokreta uočavamo nastojanja da se sveučilišna nastava jednim dijelom realizira kroz grupni socijalni oblik s ciljem povećane studentske aktivnosti kroz grupne zadatke. Razlog tomu su brojne prednosti koje možemo dobiti ukoliko u nastavi koristimo navedeni socijalni oblik. Neke od njih su: razvoj socijalnih kompetencija, poticanje kritičkog i divergentnog mišljenja, razvijanje odgovornosti i suradnje, poticanje samopouzdanja, afirmacija svakog člana u grupi te razvoj grupne kohezije čime aktivno učenje (obogaćeno individualnim osobinama svakog člana) unutar grupe omogućuje da iskustvo učenja postane socijalno iskustvo. Kako bi rad u grupama bio uspješan, važno je razvijati grupnu koheziju koja se ogleda u zajedničkim vrijednostima i zajedničkome cilju kojemu doprinose dobri međusobni odnosi. Njih razvijamo suradnjom i aktivnim slušanjem. Stoga je važno da studenti unutar grupe imaju svoje uloge. Poseban izazov u nastavi čini podjela studenata u grupe (trajne ili privremene ; veće ili manje), evaluacija grupnih aktivnosti te dodjela adekvatnih uloga grupama koje odgovaraju pojedincu.

didaktika, grupni rad, socijalni oblici, sveučilišna nastava

nije evidentirano