hrvatski

Transgeneracijski prijenos traume kod djece branitelja oboljelih od PTSP-a

Transgeneracijska trauma definira se kao trauma koja se prenosi na potomke, bilo posredno ili neposredno. Način prijenosa može varirati i može se sastojati od naučenih kognitivnih shema, naučenih ponašanja, kliničkih simptoma roditelja (npr. pojačana pobuđenost), ili posljedičnih poremećaja u razvoju, biologiji, genetskim ili epigenetskim promjenama, vrijednostima, mitovima, pričama ili uvjerenjima. Zbog spektra trauma (jednokratnih ili ponavljajućih), ponavljanje tih događaja tijekom života može utjecati na pojedince, obitelji i zajednice. Prijenos transgeneracijske traume razmatrale su teorije obiteljskih sustava, koje su pokazale da se pojedinci najbolje shvaćaju kroz svoja iskustva unutar obitelji, navodeći da se problemi poput anksioznosti, PTSP-a prenose kroz višegeneracijski prijenos. Traumatsko iskustvo ne utječe samo na izravno pogođenu osobu, već utječe i na stvaranje adekvatnih veza roditelj – dijete. Odnos djeteta s njihovim primarnim skrbnikom stvara temelj na kojem će dijete upravljati budućim odnosima. Privrženost, ključni sastojak za nečiju sposobnost upravljanja interpersonalnim odnosima, može se znatno razlikovati i temelji se isključivo na percepciji pojedinca o privrženosti s roditeljem. Privrženost kao takva se odnosi na zadovoljenje osnovnih potreba i sposobnost djeteta da stvori sigurnu bazu. Disfunkcija nastaje kada se sigurna baza ne stvori zbog nemogućnosti roditelja da zadovolji djetetove potrebe. Sposobnost roditelja da uspješno i učinkovito odgajaju djecu i osiguraju uvjete za razvoj sigurne privrženosti može biti smanjena utjecajem traumatskih iskustava. Stoga ćemo se u ovom radu osvrnuti na razvoj privrženosti kod djece oboljelih od PTSP-a kao jednog od pokazatelja mogućeg transgeneracijskog prijenosa traume.

transgeneracijska trauma ; posttraumatski stresni poremećaj ; privrženost

nije evidentirano