hrvatski

Ispitivanje dugoročne stabilnosti zubnih lukova nakon završetka ortodontske terapije

Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je ispitati promjene zubnih lukova nakon ortodontske terapije i dugoročnu stabilnost tih promjena. Istraživanje je obuhvaćalo dentalne modele 103 ispitanika adolescentne dobi s malokluzijama klase I i klase II, koji su tretirani fiksnim ortodontskim napravama s ekstrakcijom zubi i bez ekstrakcije zubi. Dentalni modeli uzeti su prije ortodontske terapije (T1), nakon ortodontske terapije (T2) i u dugoročnom postretencijskom razdoblju od barem 5 godina (T3). Zatim su skenirani u digitalni oblik. Digitalna linearna i angularna gnatometrijska mjerenja provedena su u računalnom programu „Matlab“: Indeks nepravilnosti (LII), interkanina širina (IK), intermolarna širina (IM), interdentalni kut (ID), kontaktni kut (CA), rotacijski kut (RA). Uzorak se sastojao od 70, 9 % ispitanica i 29, 1 % ispitanika. Klasa I bila je prisutna u 71, 8 % slučajeva. Prosječan postretencijski period trajao je 17, 2 (± 6, 5) godina. Zubi su ekstrahirani u 53, 4 % ispitanika. Bonferronijev Post Hoc test pokazao je da se LII značajno smanjio ortodontskom terapijom u ekstrakcijskim i neekstrakcijskim slučajevima. Uz neznatan rast zadržao se i u postretencijskom razdoblju, iako je nešto veći u ekstrakcijskim slučajevima, zadržao se ispod 2, 05 mm (p < 0, 001). Interkanina širina u oba luka ponaša se slično, raste u periodu T1-T2, te se vraća na početne vrijednosti u periodu T2-T3, a kod ispitanica i kod ekstrakcijskih slučajeva nešto je izraženija. Intermolarna širina pokazala se kao najstabilnija linerana varijabla. Indeks nepravilnosti u T2 u oba luka pokazao je negativnu korelaciju s gornjom intermolarnom širinom (Pearson, N = 103, p = 0, 047), dok interkanina širina u oba luka negativno korelira s intermolarnom u T3 (N = 103, p < 0, 001). Angularni parametri pokazali su veće vrijednosti u neekstrakcijskim slučajevima, iako ta razlika nije uvijek bila statistički značajna. Ekstrakcijski slučajevi imali su uže lukove prije početka ortodontske terapije. Postretencijske promjene interdentalnih i kontaktnih kutova nisu bile značajno izražene. Rotacijski kutovi prednjih zubi gornjeg i donjeg zubnog luka pokazali su se izrazito stabilnima u dugoročnom postretencijskom periodu. Klinički značajna dugoročna stabilnost postignuta je u ekstrakcijskim i neekstrakcijskim slučajevima u oba zubna luka. Intermolarna širina i njezina promjena za vrijeme ortodontske terapije prediktori su stabilnosti rezultata u ekstrakcijskim slučajevima.

dugoročna stabilnost, ortodoncija, zubni lukovi, retencija

nije evidentirano