Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Promjene vrijednosnog sustava u demokratskoj Hrvatskoj (CROSBI ID 23245)

Urednička knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Promjene vrijednosnog sustava u demokratskoj Hrvatskoj / Baloban, Josip ; Migles, Silvija ; Nikodem, Krunoslav et al. (ur.) Zagreb: KBF Sveučilišta u Zagrebu, 2023

Podaci o odgovornosti

Baloban, Josip ; Migles, Silvija ; Nikodem, Krunoslav ; Zrinščak, Siniša

hrvatski

Promjene vrijednosnog sustava u demokratskoj Hrvatskoj

Prvo poglavlje autora Krunoslava Nikodema i Siniše Zrinščaka naslovljeno je „Sekularizacija, individualizacija ili polarizacija? Religijske promjene u europskim katoličkim zemljama“. Temeljem EVS podataka za 1999., 2008. i 2017. godinu sadrži analizu religijskih promjena u devet europskih katoličkih zemalja. U teorijskom smislu poglavlje se oslanja na revidirane i kontekstualizirane inačice teorije sekularizacije te na teoriju individualizacije, a u smislu specifičnosti pojedinih zemalja i na teorije o suodnosu religije, autoritarnosti, nacionalnog identiteta i političkih orijentacija. Na osnovnoj razini rezultati pokazuju smanjenje religioznosti u odabranim zemljama i u promatranom razdoblju, odnosno prisutnost sekularizacije. Rezultati daljnje analize upućuju na zaključak kako je to smanjivanje religioznosti povezano s individualizmom kao osobnim izborom, autoritarnošću i desnom političkom orijentacijom, a nije povezano s modernizacijom, utilitarnim i ekspresivnim individualizmom i nacionalnim identitetom. U drugom poglavlju s naslovom „Komparativna analiza crkvenosti u Hrvatskoj i Srednjoj Europi“ autora Josipa Balobana, Josipa Ježovite i Branka Murića analizira se crkvenost kao višedimenzionalna stvarnost u dimenziji pripadnosti Crkvi, povjerenja u Crkvu, dimenziji vjerskih istina i u ritualnoj dimenziji. Pritom se Hrvatska komparira sa zemljama Srednje Europe. U dimenzijama crkvenosti Hrvatska pokazuje svu svoju osebujnost i svojevrsnu atipičnost. Po nominalnoj pripadnosti Crkvi Hrvatska je iznad prosjeka svih istraživanih europskih zemalja, uključivo i srednjoeuropskih zemalja. Glede povjerenja u Crkvu Hrvatska je ispod sveukupnog prosjeka svih europskih zemalja, a u odnosu na srednjoeuropske zemlje je negdje u sredini. U odnosu na kršćanske istine u Hrvatskoj trećina katolika luta između vjere u osobnog Boga i Boga shvaćenog kao nekog duha ili životne sile. Glede ritualne dimenzije, Hrvatska je iznad sveukupnog europskog prosjeka, a u odnosu na srednjoeuropske zemlje ulazi među one u kojima je pohađanje vjerskih obreda veće. Hrvatski podatci zaključno potvrđuju da se u Hrvatskoj već više desetljeća događa kretanje djelomičnog prihvaćanja katoličke vjere i kršćanstva po izboru. Istodobno se nastavlja stupnjevita pripadnost Crkvi, s vidljivom distanciranom crkvenošću, koja je izrazito započela osobito u 20. stoljeću. U trećem poglavlju naslovljenom „Izabrana bioetička pitanja u zemljama srednjoeuropskoga kulturnog kruga prema EVS 2017.“ autori Tonči Matulić i Ivan Balabanić analiziraju razlike u stavovima građana o suvremenim bioetičkim pitanjima pobačaja, inseminacije, samoubojstva, eutanazije, smrtne kazne i roditeljstva homoseksualnih parova u zemljama srednjoeuropskoga kulturnog kruga: Austrija, Hrvatska, Češka, Njemačka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija. Autori ističu da se građani spomenutih zemalja značajno razlikuju u odnosu na religiju i vjersko opredjeljenje. Poljska i Hrvatska mogu se smatrati izrazito katoličkim zemljama, a Češka izrazito ateističkom zemljom s dvjema trećinama onih koji se izjašnjavaju kao nevjernici i neopredijeljeni. Autori uspoređuju mišljenja i stavove građana, iznoseći na vidjelo sličnosti i razlike među njima. Na temelju tih analiza autori zaključuju da je zemlje srednjoeuropskoga kulturnog kruga moguće na temelju dobivenih rezultata istraživanja makar uvjetno razvrstati u dvije skupine. U prvu skupinu ulaze Poljska i Hrvatska, a prati ih Slovačka s najvećim postotkom neodlučnih, u kojima se još uvijek uočava značajan utjecaj vjerskog opredjeljenja na vrijednosne stavove u spomenutim bioetičkim pitanjima. U drugu skupinu ulaze Češka, Njemačka, Slovenija i Austrija, u kojima se uočava manji utjecaj vjerskog opredjeljenja na takva pitanja. No, iako su Slovenija i Austrija većinski katoličke zemlje, ipak je u njima evidentiran relativno nizak do zanemariv utjecaj vjerskog opredjeljenja. U četvrtom poglavlju naslovljenom „Brak i obitelj u Hrvatskoj i u Srednjoj Europi vrijednosno kontinuirano na iskušenju“ autori Josip Baloban, Josip Šimunović i Josip Ježovita analiziraju stavove hrvatskih i (srednjo) europskih građana prema braku i obitelji. Prema dobivenim podatcima obje su vrednote još uvijek visoko rangirane i smatraju se važnima u životu Europljana i nisu prevladane institucije te nisu izgubile na posvemašnjem značenju. Glede braka visoko su rangirane, tj. na cijeni vrednote: vjernost, djeca, dobri stambeni uvjeti i primjereni prihodi. Te vrednote ujedno jamče i podupiru razvoj stabilne obitelji. U opstojanju i dobrom funkcioniranju te dvije ustanove su već desetljećima na trajnom iskušenju. U novije doba njihovu tradicionalno-klasičnom obliku, ne samo u cijeloj Europi nego i u Hrvatskoj, velik su izazov kako rastući broj razvoda- rastava tako i kohabitacija, samohrano majčinstvo i alternativna bračna zajedništva, koja su u porastu. Time se i u Hrvatskoj reflektiraju teme i dileme prisutne u drugim dijelovima Europe kao i utjecaji sekularizacije, (post)modernizacije individualizacije i neoliberalizacije. Stoga se može zaključiti da je Republika Hrvatska sve više pod utjecajem vrijednosnih promjena koje se zbivaju u Europi. U petom poglavlju pod naslovom „Demokracija i njeni prijepori: autoritarnost, liberalni stavovi i bitne osobine demokracije“ autori Krunoslav Nikodem i Siniša Zrinščak na temelju EVS podataka za 1999., 2008. i 2017. godinu analiziraju ključne prijepore i osobine suvremene demokracije. Pritom polaze od različitih teorijskih pristupa koji tematiziraju slabljenje i krizu demokracije te povezano s tim jačanje populizma i porast političke autoritarnosti s jedne strane, a s druge strane jačanje liberalnih stavova u području spolnog morala. U analizu je uključeno ukupno dvadeset europskih zemalja podijeljenih u dvije skupine – poslijekomunističke zemlje i zemlje razvijene demokracije. Rezultati analize pokazuju visoku razinu normativnog prihvaćanja demokracije i nisku razinu zadovoljstva razvojem demokracije i načinom na koji funkcionira politički sustav te porast nezadovoljstva razvojem demokracije u većini (posebice poslijekomunističkih) zemalja koje su uključene u analizu. Također, rezultati ukazuju na jačanje političke autoritarnosti u većini poslijekomunističkih zemalja i na jačanje liberalnih stavova u većini zemalja razvijene demokracije. U šestom poglavlju naslovljenom „Povjerenje u političke institucije: Hrvatska u komparativnoj perspektivi“ autori Gordan Črpić, Marijana Kompes i Lucija Mihaljević obrađuju dimenzije političkog povjerenja u komparativnoj analizi Hrvatske i odabranih poslijeomunističkih zemalja (Poljske, Mađarske i Slovenije) te zemljama tzv. etabliranih demokracija (Italija, Španjolska, Austrija, Njemačka, Švedska i Finska). U prvom dijelu poglavlja političko povjerenje obrađeno je kao višedimenzionalan koncept, polazeći od sistematizacije Oscara W. Gabriela, koja je prilagođena dostupnim empirijskim podatcima. Problematika niskog povjerenja u političke institucije u hrvatskom kontekstu tematizirana je kroz pristupe hrvatskih autora Županova, Rogića te Mardešića. Polazeći od teorijskih koncepata spomenutih autora, analizirane su dimenzije povjerenja u državne institucije (Sabor, vlast i državna uprava, političke stranke i pravosuđe), eksterne institucije (EU i UN) te hijerarhijske institucije (vojska, policija i Crkva). Na istom temelju razrađeni su izabrani čimbenici koji se u empirijskom dijelu rada analiziraju u dimenziji njihove povezanosti s političkim povjerenjem i to u okviru dviju argumentacijskih linija: kulturalne, u sklopu koje je istražena religioznost, autoritarnost te politička kultura, te institucionalne, koja obuhvaća zadovoljstvo funkcioniranjem političkog sustava. U komparativnoj perspektivi rezultati jasno pokazuju značajan deficit povjerenja u institucije poslijekomunističkih zemalja naspram zemalja etabliranih demokracija na općoj razini, no značajno je veće povjerenje u eksterne, odnosno internacionalne institucije poput Europske unije i Ujedinjenih naroda. Također značajno je nepovjerenje upravo u državne institucije, a veće povjerenje u hijerarhijske. Autori zaključuju kako upravo strukturalni uvjeti uslijed kojih građani ne osjećaju stabilan oslonac u svojim političkim institucijama ili se pak osjećaju od njih iznevjerenima, mogu biti ključna prepreka izgradnji stabilne političke kulture povjerenja, odnosno predstavljaju prostor za njezinu obnovu. Sedmo poglavlje pod naslovom „Pokazatelji solidarnosti u državama Srednje Europe“ autora Stjepana Balobana, Ivana Balabanića i Silvije Migles ima dva dijela. Prvi dio, koji je naslovljen „Problematika pristupa i mjerenja solidarnosti“, ukazuje na iznimno važan problem mjerenja i tumačenja fenomena solidarnosti kao rezultata specifičnih perspektiva i metodologija u različitim znanostima. Za autore je poželjan interdisciplinaran pristup, koji je dijelom prakticiran u proteklim dvama desetljećima u Hrvatskoj. Drugi i ujedno središnji dio naslovljen „Istraživanje solidarnosti u državama Srednje Europe“ prikazuje i analizira podatke dobivene na temelju istraživanja EVS 2017. u deset država Srednje Europe. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati solidarnost građana država Srednje Europe na lokalnoj, globalnoj i socijalnoj razini. Rezultati pokazuju da Srednja Europa nije homogen prostor i da postoje razlike u odnosu na razinu solidarnosti među građanima Srednje Europe kao i to da postoje razlike među pojedinim zemljama. Kada kompariramo sve razine solidarnosti, možemo zaključiti kako su, općenito govoreći, građani Srednje Europe u najvećoj mjeri zabrinuti za životne uvjete dviju skupina građana – bolesnih i nemoćnih te starijih ljudi. U osmom poglavlju pod naslovom „Imigranti kao prijetnja. Socijalna distanca i percepcija prijetnje u starim i novim EU demokracijama“, polazeći od teorijskih koncepata socijalne distance i percepcije prijetnje, autori Mateja Čehulić i Siniša Zrinščak analiziraju stavove prema imigrantima u sedamnaest europskih zemalja, podijeljenih u dvije skupine – stare i nove EU demokracije – dobivene u razdoblju od 1999. do 2107. godine. Analiza je pokazala da je socijalna distanca prema imigrantima u značajnom porastu u zemljama nove demokracije, i to ponajviše u zadnjem desetljeću. Socijalna distanca ponajviše se može objasniti percepcijom realne i simboličke prijetnje koju stanovništvo ima prema imigrantima, tj. stranim radnicima. Stavovi da imigranti oduzimaju poslove, povećavaju problem s kriminalom te da su opterećenje za socijalni sustav zemlje uobičajeni su u zemljama nove demokracije, premda je udio slaganja s dvama zadnjim stavovima visok i u zemljama stare demokracije. Kod stava trebaju li imigranti zadržati svoje posebne običaje i tradiciju bilježi se velik udio neodlučnih odgovora. Autori detaljno analiziraju i moguće prediktore socijalne distance i osjećaja prijetnje: sociodemografske varijable, političke orijentacije, nacionalni ponos, religioznost i (post)materijalističke vrijednosne orijentacije. Deveto poglavlje pod naslovom „Analiza o usklađenosti i kontinuiteta podataka dobivenih u četrdeset godina istraživačke tradicije EVS projekta“ napisao je Josip Ježovita. EVS predstavlja važan međunarodni projekt s bogatom istraživačkom tradicijom. Po svom karakteru taj projekt predstavlja međunarodno longitudinalno istraživanje u kojem je od 80-ih godina prošlog stoljeća u pet istraživačkih valova dosad sudjelovalo 49 zemalja, a pritom je za prikupljanje podataka korištena metoda ankete. Kako bi projekt ostao u tijeku s metodološkim i tehnološkim promjenama koje su se odvijale u istraživačkoj zajednici, u povijesti njegova postojanja prihvaćeni su različiti novi pristupi provođenja anketiranja. Uvođenje pojedinih pristupa mijenjalo se u odnosu na specifičnosti istraživačkih valova, ali i u odnosu na mogućnosti pojedinih zemalja da provedu individualna istraživanja. Jedan od većih problema koji se u takvim situacijama može javiti jest narušavanje kvalitete dobivenih podataka ili gubitak njihova kontinuiteta i usporedivosti anketnih pristupa te vremenskih i prostornih dimenzija. Autor tog poglavlja istražio je predstavljeni problem, a rezultati analize govore u prilog zaključku da je u okviru EVS projekta kontinuitet podataka ostao sačuvan.

promjene, vrijednosti, Hrvatska, Europa

nije evidentirano

engleski

Changes of Value System in Democratic Croatia

nije evidentirano

Changes, Values, Croatia, Europe

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: KBF Sveučilišta u Zagrebu

2023.

978-953-11-1757-9

414

objavljeno

Povezanost rada

Sociologija, Teologija