hrvatski

Izvanredno stanje u kontekstu COVID-a 19: hrvatski ustavnopravni okvir i praksa

Posljednja dva do tri desetljeća obilježile se mnoge i raznolike krize i izazovi, od terorizma, preko globalne financijske krize, do migracija, no ona koju je prouzročio COVID-19 svakako ulazi u red kriza koje po svom obuhvatu i karakteru ulaze među najozbiljnije i ujedno najneočekivanije. S jedne strane nepripremljene za borbu protiv nepoznatog neprijatelja, a s druge strane pod očekivanjima poduzimanja raznih zdravstvenih, ekonomskih i pravnih mjera, države su se snalazile kako god su mogle. Međutim, poduzete mjere, koje sasvim sigurno spadaju u najrestriktivnije mjere ne samo u recentnim vremenima, s razlogom su izazvale zabrinutost u pogledu izazova poštovanja standarda demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Bez ikakve sumnje, pandemija COVID-a testirala je posvećenost država vladavini prava, ljudskim pravima i demokraciji u uvjetima izvanrednih okolnosti. Neke države taj su test položile s visokom ocjenom, dok su druge prilično zakazale. Cilj je ovoga rada analizirati ustavnopravni okvir, ali i postupanja hrvatskih vlasti tijekom pandemije, te doći do zaključka s kakvom je ocjenom zemlja položila test ustavnosti i očuvanja vladavine prava i ljudskih prava u to krizno vrijeme. U tom kontekstu provest će se analiza odgovarajućih odredbi međunarodnih dokumenata i odredbi Ustava Republike Hrvatske o izvanrednom stanju, nakon čega će biti prikazan pregled antipandemijskih mjera, kao i relevantna praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske vezano uz ustavnost pojedinih mjera.

izvanredno stanje ; pandemija ; ustav ; ljudska prava ; Hrvatska

nije evidentirano