hrvatski

Lijekovi u okolišu

Lijekovi koji se upotrebljavaju za preventivu ili terapiju završavaju u otpadnim vodama, rijekama, jezerima i morima, ali također u vodi za piće. U posljednjih je dvadesetak godina objavljeno na stotine analitičkih studija koje pokazuju prisutnost gotovo svih terapijskih skupina u okolišu. Koncentracije lijekova u okolišu su niske, ali to ne znači da rizik za ljude ili okoliš ne postoji, jer lijekovi su kemikalije dizajnirane da izazivaju biološke učinke upravo pri vrlo niskim dozama. Pojavnost svakog lijeka u okolišu izravno je povezana s intenzitetom njegove primjene. Stoga su psihoaktivni lijekovi, poput karbamazepina, najčešća farmaceutska zagađivala okoliša. Detekcija sve viših koncentracija lijekova u okolišu nije rezultat razvoja analitičke kemije i preciznosti instrumenata, već je posljedica porasta uporabe lijekova. Poseban problem lijekova u okolišu predstavljaju njihovi razgradni produkti ili metaboliti. Pod utjecajem svjetla ili prilikom kemijske obrade otpadnih voda mnogi se lijekovi transformiraju u nove strukture o kojima znanost vrlo malo zna. Neki metaboliti mogu biti toksičniji od ishodnih spojeva. Također, metaboliti mogu biti otporniji prema biorazgradnji, pa se dulje vremena zadržavaju u okolišu. Metaboliti se najčešće ne razmatraju prilikom službenih procjena okolišnog rizika lijekova. Konačne potvrde da lijekovi zaista dovode do ekoloških katastrofa nalaze se u objavljenim znanstvenim studijama koje prikazuju kolaps riblje populacije u Sjevernoj Americi, zbog djelovanja sintetskih estrogena ili nestanak ptica na indijskom potkontinentu uslijed veterinarske uporabe Voltarena. Budući da je ekološka cijena uporabe lijekova mjerljiva, rasprave o niskim ili (ne)dovoljnim dozama lijekova u okolišu zapravo su – zakašnjele. Lijekovi i njihovi razgradni produkti već djeluju na žive organizme, a pitanje je vremena kad će slični učinci biti uočeni i u ljudskoj populaciji.

lijekovi, farmakoekologija, okoliš

nije evidentirano