hrvatski

Kirurško liječenje bolesti torakalne aorte

Aneurizma torakalne aorte (engl. thoracic aortic aneurism, TAA) označava lokalno proširenje aorte koje najčešće nastaje kao posljedica ateroskleroze i tada se naziva degenerativna aneurizma aorte, a njezin razvoj uvjetovan je složenom interakcijom genetskih čimbenika, stanične neravnoteže i promjene hemodinamskih čimbenika. U Republici Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 50 slučajeva TAA. Tijekom posljednjih desetljeća je primijećen porast incidencije TAA, što se smatra posljedicom mnogobrojnih čimbenika, kao što su napredak u tehnici slikovne dijagnostike i starenje populacije. Čimbenicima rizika za ubrzavanje razvoja aneurizme smatraju se bijela rasa, dob iznad 60 godina, muški spol, kronična opstruktivna plućna bolest, hipertenzija, pušenje i naslijeđe. TAA se češće pojavljuje u mlađih pacijenata koji boluju od raznih bolesti vezivnoga tkiva i u pacijenata s obiteljskom TAA i disekcijom. Otvorena rekonstrukcija je nekada bila uobičajen i klasičan način liječenja bolesti torakalne aorte, a danas se za liječenje te patologije preferira torakalni endovaskularni postupak postavljanja stent-grafta (engl. thoracic endovascular aortic reconstruction, TEVAR). Tijekom otvorene rekonstrukcije torakalne aorte vaskularnim se hvataljkama privremeno prekine krvotok kroz aneurizmu, ona se otvori, iz nje se izljušti tromb, podvežu se svi ogranci aneurizme (interkostalne arterije) i distalni krvotok se rekonstruira umetanjem dakronskoga ili teflonskoga transplantata između proksimalnog i distalnog zdravog dijela aorte. Indikacije za operaciju aneurizme aorte dijelimo na vitalne, apsolutne i relativne, a vitalne indikacije za operaciju aneurizme aorte su postojanje rupture, odnosno zadržane rupture aneurizme aorte i simptomatske aneurizme aorte koja je predznak rupture. Predoperativna obrada u kirurškom liječenju bolesti torakalne aorte sastoji se od uzimanja detaljne anamneze, provođenja fizikalnog pregleda i analize laboratorijskih nalaza, EKG-a i radioloških nalaza. S posebnom pozornošću se prije operacije trebaju analizirati srčana, plućna i bubrežna funkcija pacijenta. Najčešće komplikacije otvorene operacije torakalne aorte su: akutno bubrežno zatajenje i ishemija kralješnične moždine, a rezultat su privremene ishemije tijekom operacije. Postupci kojima se smanjuje rizik nastanka postoperativnih komplikacija su: distalna aortna perfuzija, intraoperacijska i postoperacijska drenaža cerebrospinalnog likvora i hipotermija. TEVAR je endovaskularni postupak postavljanja aortnog stent-grafta u torakalnu aortu. TEVAR ima manji mortalitet i morbiditet u usporedbi s kirurškim pristupom, a neke od komplikacija zahvata su oštećenje periferne vaskulature, ishemijski moždani udar i „popuštanje“ (engl. endoleak).

aneurizma torakalne aorte ; aneurizma torakoabdominalne aorte ; otvorena rekonstrukcija ; TEVAR

nije evidentirano