hrvatski

Metafore smrti kroz povijest. Primjer latinskog jezika

Za promišljanje i komuniciranje misterija smrti ljudima su potrebni odgovarajući jezični izrazi. Stoga je svaki jezik u okvirima svoje strukture razvio strategije za govor o smrti i s njom povezanim fenomenima. Ti izrazi mogu biti izravni ili metaforički, a uvijek su isprepleteni s povijesnim okolnostima u kojima se upotrebljavaju, tako da pružaju uvid u stavove i vjerovanja pojedinaca i zajednica koji su se njima koristili. Posebno je u tom smislu zanimljiv primjer latinskoga, jezika koji ne samo da je u kontinuiranoj pisanoj upotrebi više od 27 stoljeća, već je bio i komunikaijski medij veoma različitih civilizacija, od antičke rimske preko srednjovjekovne dominantno kršćanske do moderne znanstvene. On je služio ne samo za izricanje empirijskih spoznaja o životu i smrti te oblikovanje njihove pravne kodifikacije, već i za iskazivanje njihova umjetničkog i religijskog doživljaja. Osim toga, dobro je dokumentiran i susrećemo ga u veoma širokom rasponu funkcionalnih idioma. Sva ta raznolikost odražava se i u izboru i gradnji jezičnih izraza koji opisuju smrt i s njome povezane fenomene. Koristeći se lingvističkim pristupom konceptu metafore, istražit ćemo koja su leksička i gramatička sredstva stajala na raspolaganju latinskom jeziku za govor o smrti. Klasificikacijom i usporedbom različitih izraza vidjet ćemo mogu li se primijetiti razvojne tendencije u njihovoj upotrebi s obzirom na vrijeme, mjesto i funkciju.

latinski jezik, konceptualna metafora, smrt

nije evidentirano