hrvatski

Provjera aktivacijsko-orijentacijske hipoteze na materinskom i straom jeziku

Cilj rada bio je istražiti odnos aktivne ruke i preferiranog uha prilikom obrade verbalnih podražaja na materinskom (hrvatskom) i stranom (engleskom) jeziku. Aktivacijsko-orijentacijska hipoteza pretpostavlja da će upotreba jedne ruke aktivirati kontralateralnu hemisferu, što će pak rezultirati usmjeravanjem slušne pažnje prema suprotnom uhu, tj. uhu na strani aktivne ruke. U pokusu u kojem dvije različite naredbe dolaze istodobno u lijevo i u desno uho očekujemo stoga davanje prednosti naredbi koja dolazi u uho ipsilateralno aktivnoj ruci. U istraživanju su sudjelovale 72 zdrave desnoruke ispitanice (prosječna dob: 19.8 godina), izvorne govornice hrvatskoga, koje su učile engleski kao strani jezik 8 do 10 godina, a na predtestu znanja engleskog jezika postigle rezultat 72% ili više. Naredbe su zahtijevale manipulaciju predmetima na stolu ispred ispitanica isključivo lijevom ili desnom rukom (po 36 ispitanica u svakoj skupini). Bilježeno je na koju su od dviju istodobnih naredbi reagirale prije. Pokusi su provedeni pojedinačno u tihoj sobi. Aktivacijsko-orijentacijska hipoteza potvrđena je za podražaje na materinskom jeziku. Prisilna upotreba lijeve ruke izazvala je značajno veću aktivaciju desne hemisfere, snižavajući veličinu pozitivnog indeksa lateralnosti, tj. smanjujući prednost desnog uha. Budući da je prednost desnog uha vrlo robustna za verbalne zadatke na materinskom jeziku, nije neobično da prisilna upotreba lijeve ruke nije izazvala promjenu prednosti uha u korist lijevoga. Statistički neznačajna pojava istog efekta za podražaje prezentirane na stranom jeziku može se pripisati većoj varijabilnosti odgovora za jezik kojim ispitanice slabije vladaju, i/ili široj mozgovnoj reprezentaciji stranog jezika, što ga čini manje osjetljivim na prisilnu aktivaciju jedne ili druge hemisfere.

aktivacijsko-orijentacijska hipoteza; materinski jezik; strani jezik

nije evidentirano