hrvatski

Standardizacija novogrčkoga i gramatike nastale u razdoblju prosvjetiteljstva

U radu se obrađuje grčko prosvjetiteljstvo, razvoj i jezična situacija novogrčkoga jezika na jugoistoku Europe uz širok okvir drugih jezičnih standardizacija, glavni pravci "jezičnog planiranja" (dimotikisti fanariotski "Bukureštanskoga kruga", te heladski s "eolskodorskom teorijom", dakle zastupnici pučkoga jezika kao osnovice zamišljenoga standardnog ; "srednji put" Adamandiosa Koraisa ; arhaisti, tj ekstremni puristi kojima bi književni jezik klasične Grčke kao norma povratio i duh antike). Kao rezultat svih sukoba i potrebe za ujednačenom, kodificiranom i institucionaliziranom jezičnom konvencijom, javlja se veliki broj tiskanih jezičnih priručnika, prvenstveno gramatika i rječnika. Istraživanje gramatika s kraja 18. i početkom 19. stoljeća pokazuje kako se "Jezično pitanje" odrazilo kroz mnogoslojne i zapletene sociolingvističke situacije na brojne gramatičke koncepcije. Uvid u najznačajnije gramatike opravdava pretpostavku da je morfološko- sintaktička razina novogrčkoga ispunjavala sve uvjete za normiranje, te da su mogle uslijediti i ostale faze u standardizaciji jezika, tj. elaboracija, akceptuacija i implementacija. O tomu svjedoče i primjeri grčke književnosti tog razdoblja pisane na dimotiki. Međutim, stvaranjem suvremene grčke države tridesetih godina 19og stoljeća "jezični prestiž" utjecao je na prevagu ekstremnog purizma pri izboru "katarevuse" kao službenog jezika i daljnje normiranje novogrčkoga prema obrascu klasičnoga grčkoga.

Standardizacija novogrčkoga ; Prosvjetiteljstvo ; Gramatike ; Jezično pitanje ; Jezično planiranje ; Diglosija ; Jezični purizam ; Dimotikisti ; Arhaisti ; Katharevousa ; Jezični prestiž ;

nije evidentirano