hrvatski

Uloga dopamina u želucu i terapijske mogućnosti

Ovaj pregled dopaminskoga želučanoga ulkusa započinje sa dvije različite ključne točke, Selyeovim i Szabinim opisom cisteaminom izazvanih duodenalnih ulkusa u štakora kao model za duodenalne stres-ulkuse u pacijenata, Szabin cisteaminski duodenalni ulkus kao model dopaminskoga duodenalnoga cijeljenja, cisteamina kao dopamiskog antagonista, dopaminskih agonista (protuulkusni učinak), dopaminskih antagonista (ulkusogeni učinak). Najprije, spomenute su početne studije o dopaminskoj prisutnosti u želučanome soku. Zatim, pregledno je prikazana, s obzirom na vrijeme otkrića, terapijska važnost i svojstva koja proizlaze iz protuulkusnoga djelovanja raznih dopaminskih agonista, koja snažno nadilaze prilično perzistentan povoljan učinak koji se dokazuje u raznih dopaminskih antagonista. U međuvremenu, povoljni učinci nekoliko peptida (primjerice, amilina, kolecistokinina, leptina te stabilnoga želučanoga pentadekapeptida BPC 157, predloženoga kao aktivnoga medijatora dopaminske moždano-crijevne osovine) su bili uključeni u sagu o dopaminskome želučanome ulkusu. Kako bi se uklopio problem dopaminskih agoinsta/antagonista u ukupni terapijski koncept, razmotrena je važnost dopamina u stresu (cisteamin kao prototip duodenalnoga stresnoga ulkusa) te citoprotekcija (cisteamin u maloj dozi kao prototip citoprotektivnih agensa ; cisteaminski duodenalni ulkus u gastrektomiranih štakora).

Cisteamin, dopaminski agonisti, dopaminski antagonisti, gastroprotekcija, peptidi, amilin, kolecistokinin, leptin, BPC 157

nije evidentirano