hrvatski

Utjecaj pentadekapeptida BPC 157 na cijeljenje kolokolične anastomoze u uvjetima venske kongestije u štakora

Venska kongestija debelog crijeva je stanje zastoja venske cirkulacije debelog crijeva koje uzrokuje edem stijenke i smanjenje arterijske irigacije crijeva. U takvim je uvjetima cijeljenje kolokolične anastomoze rizično pa se na kongestiranom crijevu obično ne radi primarna anastomoza nego kolostoma. Pentadekapeptid BPC 157 je sintetski oblik aktivnog terminalnog dijela ljudskog želučanog proteina koji se u dosadašnjim istraživanjima pokazao kao važan promotor cijeljenja različitih tkiva, uključujući i različite dijelove probavne cijevi, te kao snažan aktivator kolateralne cirkulacije. U procesu cijeljenja stimulira stvaranje granulacijskog tkiva i organizaciju kolagena, smanjuje edem i stimulira angiogenezu. U ovom istraživanju je ispitano djelovanje pentadekapeptida BPC 157 na cijeljenje kolokolične anastomoze u uvjetima venske kongestije debelog crijeva izazvane podvezivanjem kaudalne mezenterične vene u štakora. Pokus je izveden na 105 mužjaka laboratorijskih životinja soja Wistar, tjelesne mase 200-220 g, u dobi 8-10 tjedana. Životinje su bile podijeljene u 15 skupina i 5 vremenskih intervala (3, 5, 7, 15 i 30 dana), a svaka se skupina sastojela od 7 životinja. Nakon postizanja kongestije silaznog dijela debelog crijeva učinjena je transekcija debelog crijeva i pripadajućeg mezokolona, a zatim je kreirana terminoterminalna kolokolična anastomoza. Tretirane životinje su nakon kreiranja anastomoze intraperitonealno dobile jednokratno pentadekapeptid BPC 157 u dozi 10 µg/kg ili 10 ng/kg, a kontrolne životinje su na isti način dobile fiziološke otopinu u dozi 5 mL/kg. U postoperacijskom periodu tretirane životinje su primale pentadekapeptid BPC 157 u dozi 10 µg/kg/dan ili 10 ng/kg/dan peroralno. Popuštanje kolokolične anastomoze je evidentirano kod 31, 42 % kontrolnih životinja (11/35) i kod 2, 85 % tretiranih životinja (2/70). Priraslice i smetnje pasaže su bile značajno manje izražene kod tretiranih životinja. Volumen venskih arkada debelog crijeva i broj venskih kolaterala između dviju susjednih venskih arkada uz oralnu i aboralnu stranu anastomoze su bili značajno veći kod tretiranih skupina. Edem i nekroza su bili značajno manje izraženi kod tretiranih životinja. Granulacijsko tkivo se javilo ranije kod tretiranih skupina uz vidljivu organizaciju kolagenih i retikulinskih vlakana dok kontrolne skupine životinja nisu imale organizaciju cijeljenja. Epitelizacija anastomoze se javila ranije i na kraju pokusa je bila značajno veća kod tretiranih životinja. Testiranjem anastomoze pokazana je veća čvrstoća anastomoze tretiranih životinja. Nije bilo statistički značajne razlike između skupina koje su dobivale pentadekapeptid BPC 157 10 µg/kg i skupina koje su dobivale pentadekapeptid BPC 157 10 ng/kg. Rezultati upućuju na značajno bolje cijeljenje kolokolične anastomoze kod tretiranih životinja, potvrđuju rezultate dosadašnjih istraživanja i sugeriraju mogućnost primjene pentadekapeptida BPC 157 u abdominalnoj kirurgiji.

pentadekapaptid BPC 157, venska kongestija, kolokolična anastomoza, cijeljenje anastomoze, popuštanje anastomoze

nije evidentirano