hrvatski

Učinak pentadekapeptida BPC 157 na regeneraciju jetara štakora nakon subtotalne resekcije

Resekcija jetre je standardna kirurška metoda i smatra se superiornom u odnosu na druge metode liječenja (sistemska kemoterapija, radiofrekventna ablacija, transarterijalna kemoembolizacija, selektivna interna kemo ili radio terapija) primarnih i sekunadrnih neoplastičkih tvorbi jetre. Resekcijskim se zahvatom osim patološkog (afunkcionalnog) tkiva, odstranjuje i dio zdravog (funkcionalnog). Razvojem hepatalne kirurgije resekcije se izvode sa minimalno komplikacija, pogotovo u centrima specijaliziranim za kirurgiju jetre, pa selekcija bolesnika pogodnih za zahvat kao i ishod liječenja u velikoj mjeri ovise o opsegu resekcije i funkciji ostatne jetre tj. jetrenog parenhima koji ostaje nakon resekcije. Prilikom opsežnih resekcija (npr. 70% zdrave jetre donora ili manji postotak u tumorom zahvaćene jetre, pogotovo ako je istovremeno prisutna i difuzna bolest jetre npr. hepatitis ili ciroza, razvija se postresekcijska jetrena insuficijencija koja vodi u hepatalnu dekompenzaciju i letalni ishod. S obzirom da je utvrđeno, da pentadekapeptid BPC 157 pozitivno djeluje na jetru oštećenu različitim agensima, proučavano je da li BPC 157 pospješuje regeneraciju parenhima i restituciju funkcije ostatne jetre. U radu je korištena 70% resekcija štakorske jetre što je prihvaćeni animalni model za istraživanje postresekcijske regeneracije jetre. Analiza krvi i žrtvovanje zdravih životinja, kako bi se dobile referentne vrijednosti promatranih varijabli, kao niti prije resekcijska mjerenja vrijednosti albumina, transaminaza, bilirubina niti mase odstranjenjih (reseciranih) režnjeva eksperimentalnih životinja nisu provedene. Resekcija jetre izvedena je na 120 muških Wistar štakora mase 200 gr., koji su nakon zahvata randomizirano podijeljeni u 6 grupa (4 BPC grupe i 2 kontrolne grupe), da bi 4., 14., 21. i 28. dana od zahvata, iz svake grupe metodom slučajnog uzorka bilo odabrano po 5 jedinki za žrtvovanje (ukupno 24 uzorka sa po 5 štakora). BPC 157 je svakodnevno primjenjivan u dozama od 10 μg/kg odnosno 10 ng/kg tjelesne težine, intraperitonealno (u 1 ml fiziološke otopine) ili peroralno (u 12 ml vode za piće), a životinje kontrolne grupe su svakodnevno primale 1ml fiziološke otopine intraperitonealno, odnosno slobodno uzimale vodu za piće. Neposredno prije usmrćivanja izmjerena je ukupna tjelesna masa štakora i uzeti su uzorci krvi za biokemijsku analizu koncentracije ukupnog bilirubina, transaminaza (AST i ALT) i albumina, a po žrtvovanju je ekstripirana jetra, izmjerena njena masa i uzet uzorak tkiva za patohistološku morfometrijsku analizu površine hepatocita i promjera njihovih jezgri. 224 Tijekom resekcije nije bilo intraoperativnog krvarenja, sve su životinje preživjele do trenutka usmrćivanja, a kod žrtvovanih životinja nije nađen ascites. Radi malih uzoraka primjenjene su neparametrijske statističke metode za nezavisne uzorke, a statistički značajna razlika je definirana na razini greške 5%. Kod gotovo svih eksperimentalnih životinja dolazi do oporavka praćenih parametara i gotovo sve životinje dostižu prijeresekcijske vrijednosti ukupne tjelesne mase (200 gr.) do žrtvovanja 14. dan. Analizirajući vrijednosti albumina, ALT- a, AST-a, bilirubina, mase ostane jetre, ukupne tjelesne mase i omjera mase ostatne jetre prema ukupnoj masi, te površine hepatocita, vidljivo je da BPC 157 ima pozitivan učinak i daje bolje rezultate, nego spontani oporavak (statistički značajna razlika). Pri tome je djelovanje BPC-a vidljivo (ovisno o praćenom parametru) već u grupama životinja žrtvovanih 4. dan (AST, albumin, ukupna tjelesna masa štakora, površina hepatocita), odnosno u grupama životinja žrtvovanih 14. dan (ALT, bilirubin, masa ostatne jetre, omjer mase jetre prema ukupnoj tjelesnoj masi), uz napomenu da jedino kod životinja tretiranih sa BPC-om dolazi do pada vrijednosti AST-a i bilirubina (vrijednost bilirubina u kontrolnoj grupi je trajno rasla). Analizirajući vrijednosti veličine jezgri hepatocita ne mogu se utvrditi statistički značajne razlike između BPC tretiranih i ne tretiranih životinja. Nije utvrđena statistički značajna razlika u djelovanju BPC-a temeljem načina aplikacije odnosno primjenjene doze (intraperitonealno, peroralno ili μg, ng), kao niti kod prolongirane primjene dulje od 21. dana. Provedenim istraživanjem utvrđeno je da BPC 157 pospješuje obnavljanje postresekcijske jetre štakora, što je u skladu sa njegovom hepatoprotektivnom ulogom prikazanom u drugim radovima.

postresekcijska regeneracija jetre štakora ; pentadekapeptid BPC 157

nije evidentirano