hrvatski

Predstavnici Osječke crtačke škole u djelima Matka Peića

U djelima Matka Peića (1923. – 1999.) posebno mjesto zauzimaju umjetnici koji su svojim stvaralaštvom vezani uz Požeštinu, njegov zavičaj, ali i širi prostor istočne Hrvatske. U nizu njegovih radova koje je posvetio ovim umjetnicima zasebno mjesto zauzima publikacija Hrvatski slikari i kipari : Slavonija – Srijem, koju je kao izvanredno izdanje objavila osječka Matica hrvatska 1969. godine pod uredništvom Ive Mažurana. Sam autor odriče ovome djelu namjeru antologijskog sagledavanja slikara i kipara na području Slavonije i Srijema odnosno sustavnog povijesnog pregleda njihovih dosega, no ukazuje na niz istaknutih ličnosti koje su u cjelini hrvatske likovne umjetnosti na ovim prostorima ostavile neizbrisiv trag. Među tim se osobnostima nalaze i dva najistaknutija imena Osječke crtačke škole, Hugo Conrad von Hötzendorf i Adolf Waldinger, a uz njih i Isidor Kršnjavi. Peić njihovim opusima pristupa na esejistički način koji temu obrađuje bez kritičkog znanstvenog aparata uobičajenog za povijesno-umjetničke preglede. Unatoč toj činjenici tekstovi donose najvažnije biografske podatke o umjetnicima te navode nekih stručnjaka koji su istraživali njihove opuse (npr. Artur Schneider, Ljubo Babić, Ernest Dirnbach). Peić kontekstualizira Hötzendorfovo i Waldingerovo stvaralaštvo na njemu svojstven način, kroz lapidarno navođenje mogućih likovnih i književnih utjecaja, od rukopisnog djela preporoditelja Luke Ilića Oriovčanina i njegovog suradnika, slikara Stjepana Marjanovića preko nizozemskih majstora pejsaža do panteizma prirodoslovca Alexandera von Humboldta i književnih radova Walta Whitmana i Henryja Davida Thoreaua. Donoseći kratak pregled Hötzendorfovog i Waldingerovog stvaralaštva i njihove dodirne točke u smislu odnosa učitelja i učenika, Peić inzistira i na komparativnim razlikama u njihovom stvaralaštvu, ističući kako je Hötzendorf grafička sanjarija, a Waldinger grafička opservacija. U radu će se ovi zaključci Matka Peića usporediti s kasnijim istraživanjima i današnjim pogledom na opuse istaknutih predstavnika Osječke crtačke škole. // Matko Peić’s (1923–1999) works occupy a special place by artists related to Požega, its homeland, and the wider area of eastern Croatia. In a series of his works dedicated to these artists, a separate place is occupied by the publication Croatian Painters and Sculptors: Slavonia – Srijem, published as an extraordinary edition by Matica Hrvatska from Osijek in 1969 under the editorship of Ivo Mažuran. The author himself denies this work the intention of anthological consideration of painters and sculptors in Slavonia and Syrmia, i.e., a systematic historical review of their achievements, but points to several prominent figures who have left an indelible mark on the whole of Croatian fine art in this region. Among these personalities are two of the most prominent names of the Osijek Drawing School, Hugo Conrad von Hötzendorf and Adolf Waldinger and with them Isidor Kršnjavi. Peić approaches their oeuvres in an essayistic way that deals with the topic without a critical scientific apparatus common for historical and artistic reviews. Despite this, the texts bring the most important biographical information about the artists and cite some experts who have researched their oeuvres (e.g. Artur Schneider, Ljubo Babić, Ernest Dirnbach). Peić contextualizes Hötzendorf and Waldinger's work in his way, through lapidary citation of possible artistic and literary influences, from the manuscript work of the revival of Luka Ilić Oriovčanin and his collaborator, the painter Stjepan Marjanović through the Dutch masters of landscape to the pantheism of naturalist Alexander von Humboldt and the literary works of Walt Whitman and Henry David Thoreau. Bringing a brief overview of Hötzendorf and Waldinger's work and their points of contact in teacher-student relations, Peić also insists on comparative differences in their creativity, pointing out that Hötzendorf is a graphic dreamer and Waldinger is a graphic observation. In this paper, the conclusions of Matko Peić will be compared with later research and today's view of the oeuvres of prominent representatives of the Osijek Drawing School.

Matko Peić, crtačka škola, Osijek, Hugo Conrad von Hötzendorf, Adolf Waldinger

nije evidentirano