hrvatski

Učinci i etički aspekti primjene ljekovitog bilja kod mišićno-koštanih bolesti

Liječenje biljkama postoji gotovo koliko postoje i ljudi. Već u drevnim civilizacijama nalazimo zapise koji svjedoče o tadašnjoj uporabi biljnih pripravaka za liječenje određenih bolesti i stanja. Od kraja 19. stoljeća, uza sve rašireniju upotrebu kemijskih i sintetskih lijekova, u suvremenoj medicini prevladava stajalište da je upotreba ljekovitog bilja u načelu nepotrebna. Farmaceutska industrija ima svoju perspektivu i interese, a etičnost navedenoga viđenja trebala bi biti otvorena za raspravu. U posljednje je vrijeme počelo dolaziti do promjena, sve se više pozornosti posvećuje ljekovitom bilju te se ulažu veća sredstva za istraživanja u tom području. U ovom preglednom radu navest će se i opisati ljekovito bilje koje se najčešće koristi za komplementarni oblik liječenja kod mišićno-koštanih bolesti. Sve te biljke (Hypericum perforatum L., Urtica dionica L., Mentha x piperita L., Symphytum officinale L., Rosmarinus officinalis L., Harpagophytum procumbens (Burch.) DC. ex Meisn., Arnica montana L., Salix alba L., Pinussylvestris L. i Capsicum frutescens L.) sadrže različite bioaktivne tvari: ugljikohidrate, flavonoide, saponine, kumarine, glikozide, eterična ulja i vitamine koji pridonose njihovom antireumatskom i protuupalnom djelovanju. U današnje vrijeme kod liječenja mišićno-koštanih bolesti prednost ima konvencionalna medicina, no liječenje ljekovitim biljem svakako može pospješiti oporavak.

aktivne tvari, biljni pripravci, komplementarno liječenje

nije evidentirano