hrvatski

Uloga bioanalitike u personaliziranoj medicini – potencijal terapijskog praćenja onkoloških lijekova

Rak je trenutno jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, a za liječenje se koriste antitumorski lijekovi koji često, osim na stanice raka, djeluju razorno i na neke zdrave stanice. Unatoč razvoju novih, ciljanih lijekova, i dalje je prisutan problem neučinkovitosti i toksičnosti terapije. Uslijed velikih razlika u djelovanju i toksičnosti, kako kod različitih pacijenata, tako i kod svakog pojedinog pacijenta, za ove lijekove potencijalno je korisno provoditi terapijsko praćenje (engl. therapeutic drug monitoring, TDM). Terapijsko praćenje lijekova postupak je mjerenja koncentracije lijeka u krvi bolesnika radi utvrđivanja nalazi li se unutar određenog terapijskog raspona, na temelju čega se po potrebi prilagođava primijenjena doza. Prije uvođenja TDM-a u kliničku praksu potrebno je provesti niz ispitivanja i zadovoljiti nekoliko preduvjeta. Lijekovi kandidati za TDM moraju pokazivati prikladna farmakokinetička i farmakodinamička svojstva. Za mjerenje njihovih koncentracija u složenom biološkom uzorku potrebno je razviti pouzdanu, selektivnu i osjetljivu bioanalitičku metodu. Objektivna korist prilagodbe doziranja TDM-om mora se naposlijetku dokazati randomiziranom prospektivnom studijom. Terapijsko praćenje antitumorskih lijekova za sada u kliničkoj praksi još nije široko zastupljeno, ali se u novije vrijeme sve više istražuje kao vrlo koristan alat za individualizaciju terapije.

bioanalitika, terapijsko praćenje, antitumorski lijekovi

nije evidentirano