hrvatski

Učestalost polimorfizama gena AGT, ACE, AGTR1, ADRB1, UMOD i ADIPOQ u osoba s predhipertenzijom

Arterijska hipertenzija (AH) je glavni nezavisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu (KV) i cerebralnu smrtnost i pobole i jedan je od glavnih čimbenika rizika kronične bubrežne bolesti. Predhipertenzija (PHT) tj. visoko normalan arterijski tlak (AT) također je povezana s KV rizikom i rizikom od progresije u AH. Dosadašnja istraživanja genske podloge predhipertenzije su nedostatno provedena, a rezultati ukazuju na moguću povezanost određenih gena uključenih u etiopatogenezu AH i PHT. Manjkavost i ponekad inkonzistentnost informacija i rezultata o ulozi polimorfizama gena u etiopatogenezi PHT bili su poticaj ovom istraživanju. Naša hipoteza bila je da se polimorfizmi rs2004776 AGT, rs1799752 ACE, rs5196 AGTR1, rs1801253 ADRB1, rs13333226 UMOD te rs266729 i rs17300539 ADIPOQ, koji su povezani s AH i metaboličkim sindromom, učestalije nalaze u osoba s visoko normalnim AT tj. predhipertenzijom nego u osoba s optimalnim i normalnim AT. Odabrali smo ove polimorfizme jer su ti geni uključeni u razne mehanizme koji dovode do porasta AT i metaboličkih komplikacija. U ovo presječno, opservacijsko istraživanje je uključen 601 ispitanik ; 319 s visoko normalnim AT (PHT, 120/80–139/89 mmHg), oba spola, dobi 20 – 45 godina, te 282 ispitanika s normalnim i optimalnim AT kao kontrolna skupina (NT). Rezultati su pokazali da se istraživani polimorfizmi gena ne nalaze učestalije u skupini PHT nego u NT. Međutim, ustanovljena je značajno manja učestalost heterozigotnoga genotipa rs266729 ADIPOQ u PHT (35, 1 %), u usporedbi s učestalosti u NT (44, 7 %), P= 0, 03. Izgled za pojavu PHT je 0, 66 puta manji u heterozigotnih (C/G) nositelja rs266729 ADIPOQ. Dokazali smo značajnu povezanost minor alela G rs13333228 UMOD s nižim vrijednostima sistoličkoga i dijastoličkoga AT i minor alela A rs17300539 ADIPOQ s nižim vrijednostima sistoličkoga AT. Dodatno, naše istraživanje je rezultiralo određivanjem dva haplotipa koji su značajno pozitivno povezani s nastankom PHT. Prvi je hIAGC s 41 % većom vjerojatnosti za pojavu PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ). Učestalost ovoga haplotipa za 8 % veća u PHT nego u NT. Drugi haplotip je hIAGCA i ima 47 % veću vjerojatnost za pojavu PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ + rs5186 AGTR1). Učestalost hIAGCA u NT je 18 %, dok je u PHT 23 %. Nadalje, značajan je i nalaz modela multivarijantnoga predviđanja PHT (interakcija gen – gen – ostali određivani parametri) koji uključuje pro-predhipertenzivni značajan učinak muškoga spola, tjelesne mase, frekvencije srca, koncentracije glukoze na tašte i ukupnoga kolesterola, dok zaštitno djelovanje unutar ovog modela imaju tjelesna visina i heterozigotni (G/A) genotip rs17300539 ADIPOQ. Ukazali smo na mogući značaj gena koji kodiraju proteine uključene u bitne biološke puteve odgovorne za kontrolu AT, koji između ostalih obuhvaćaju renin-angiotenzin- aldosteronski sustav, bubreg, središnji živčani sustav, krvožilje kao i masno tkivo. Zaključno, provedenim analizama potvrdili smo i pokazali prisutnost značajnih interakcija gen – gen i gen – ostali određivani parametri (antropometrijski, biokemijski, okolišni čimbenici), ali i interakcija gen – gen – ostali određivani parametri u etiologiji PHT.

predhipertenzija ; genski polimorfizam ; AGT ; ACE ; AGTR1 ; ADRB1 ; UMOD ; ADIPOQ

nije evidentirano