hrvatski

Odnos samosuosjećanja, atribucija i mentalnog zdravlja u adolescentskoj dobi

Cilj ovog rada bio je ispitati odnos samosuosjećanja, atribucija i mentalnog zdravlja i njihovih sastavnica kod adolescenata. Osim toga, promatrao se i doprinos atribucijskih stilova (globalnosti, stabilnosti, vrednovanja sebe i negativnih posljedica) i samosuosjećanja (blagosti prema samome sebi, dijeljene ljudskosti, usmjerene svjesnosti, samoosuđivanja, izolacije i pretjerane identifikacije) u objašnjavanju mentalnog zdravlja. U online istraživanju sudjelovalo je 322 sudionika u dobi od 18 do 22 godine. Sudionici su ispunjavali upitnik koji se sastojao od sociodemografskih pitanja, COVID upitnika, Ljestvice samosuosjećanja, Upitnika mentalnog zdravlja te Upitnika kognitivnih stilova - vrlo kratke verzije. Dobiveni rezultati ukazuju na pretežito osrednju razinu mentalnog zdravlja, samosuosjećanja i sklonosti negativnim atribucijama. Utvrđene su značajne spolne razlike u ukupnoj razini samosuosjećanja, na način da ga mladići imaju više te se pokazalo da su, unatoč nepronalasku razlika u ukupnim atribucijama, mladići skloniji globalnijim negativnim atribucijama i očekivanju negativnijih posljedica u odnosu na djevojke. Kao što je i pretpostavljeno, samosuosjećanje i mentalno zdravlje bili su značajno pozitivno povezani, te je oboje bilo značajno negativno povezano s negativnim atribucijama. Od četiriju sastavnica atribucije, stabilnost i negativne posljedice su se pokazale značajnim negativnim prediktorima u prvome koraku, no izgubile su značajnost uključivanjem sastavnica samosuosjećanja u drugome koraku. Od šest sastavnica samosuosjećanja, značajnim pozitivnim prediktorima pokazale su se blagost prema samome sebi, rekodirana izolacija i dijeljena ljudskost. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju odnosa pozitivnog mentalnog zdravlja, samosuosjećanja i atribucija te mogu poslužiti kao teorijska potpora za intervencije vezane za ovo područje.

samosuosjećanje, atribucije, mentalno zdravlje, adolescencija

nije evidentirano