hrvatski

Optimalno vrijeme rekonstrukcije nakon radikalnog kirurškog zahvata kada planiramo provesti radiotrapiju

Rekonstrukcija dojki kao dio kirurškog liječenja raka dojke je u stalnom porastu. Uz porast rekonstrukcija u mlađim dobnim skupinama, bilježi se porast rekonstrukcija sa silikonskim implantatima u odnosu na rekonstrukcije vlastitim tkivom. Često u trenutku operacije, odnosno do dobivanja patohistološkog nalaza, nismo sigurni da li će biti potrebna lokoregionalna radioterapija. Definitivno je prihvaćen stav da rekonstrukcija dojke silikonskim implantatima nije kontraindicirana za kasniju lokoregionalnu radijacijsku terapiju. Također u usporedbi rekonstrukcije implantatima i valstitim tkivom, prihvaćen je stav kako vlastito tkivo bolje telerira lokoregionalnu radioterapiju. Problem rekonstrukcije silikonskim implantatima i kasnije radioterapije manifestira se u povećanju broja komplijkacija. Komplikacije koje se javljaju kao posljedica radioterapije rekonstruirane dojke implantatima, najčešće se manifestiraju kao kapsularna kontrakcija i lošiji estetski rezultat u smislu pigmentacije kože, atrofije masnog tkiva i poremećaja kontura implantata. Za sada ne postoji definitivni protokol za rekonstrukciju, posebice primarnu i vrijeme kada provesti radioterpiju. Prednost u postupanju ima onkološki protokol liječenja a kiruški zhvati se uklapaju u onkološki plan liječenja. Tako je prihvaćen stav ako je potrebna radioterapija, bolje je postaviti trajni implantat barem četri tjedna prije zračenja. Ako se provodi radioterapija na postavljeni ekspander, prepouruka je, prije radioterapije isprazniti ekspander radi boljeg planiranja zračenja, a po provedenoj radioterapiji, već dva tjena nakon završetka radioterapije puniti ekspander do planiranog volumena. Zamjena ekspandera silikonskom protezom ili vlastitim tkivom provodi se tri mjeseca po provedenoj radioterapiji.

rekonstrukcija dojki ; radioterapija ; kapsularna kontrakcija

nije evidentirano