hrvatski

Funkcija fonostilističkih postupaka u novijoj hrvatskoj poeziji

U ovom će se radu analizirati fonostilistički aspekti nekolicine izabranih pjesama autora novije hrvatske književnosti. Započet će se objašnjavanjem pojma "fonostilistika" i pojašnjavanjem važnosti odnosa zvuka i značenja na kojemu se zasniva te će se ponuditi pregled povijesti te tematike, od Platona do de Saussurea i Ballyja. U sljedećem dijelu podrobnije će se opisati fonostilistički elementi (asonanca, aliteracija, paralelizam, onomatopeja) ključni u fonostilističkim istraživanjima raznih autora. Navest će se hipoteze i rezultati istraživanja te uvesti pojam glasovnog simbolizma, odnosno, njegove postavke i eksperimentalno područje koje otvara. Prethodni je dio ujedno i uvod u središnji, fonostilističku analizu odabranih pjesama Anke Žagar, Josipa Severa i Ivana Rogića Nehajeva te autora najmlađe generacije — Anteja Jelenića, Neve Lukić i Petre Rosandić. Cilj je pokazati da se fonostilistika u pjesmama pretače i u najnovije doba i da su fonostilistički elementi prisutni u poeziji raznih autora s naglaskom na razdoblje od postmodernizma do današnjice. Analiza će se oslanjati na poetičke postupke glasovnog ponavljanja, paralelizma, eufonije i onomatopeje prisutne u navedenim pjesmama uz naglasak na važnosti fonostilističkih elemenata za tumačenje određene pjesme. Raznovrsnost primjera poslužit će za zaključke koji će se izvesti o fonostilističkim načelima koja su najprimjetnija upravo u poeziji te o fonostilistici navedenih hrvatskih pjesnika iz 20. i 21. stoljeća.

fonostilistika, novija hrvatska poezija, glasovni simbolizam, Josip Sever, Anka Žagar, Ivan Rogić Nehajev, Antej Jelenić, Neva Lukić, Petra Rosandić

nije evidentirano