hrvatski

Nove metode u suzbijanju štetnika masline primjenom biljnih hlapivih tvari

Maslina je najznačajnija poljoprivredna kultura, ne samo na području Splitsko-dalmatinske županije, već duž cijelog obalnog područja RH. U posljednja dva desetljeća maslinarska proizvodnja u Hrvatskoj se gotovo udvostručila, a prema podacima FAOSTAT-a godišnje se proizvede više od 35.000 t maslina. Maslinina muha (Bactrocera oleae Rossi) i maslinin moljac (Prays oleae Bern.) su najvažniji štetnici masline u gotovo svim maslinarskim uzgojnim područjima na svijetu koji negativno utječu na količinu i kakvoću ploda. Ovi ekonomski najznačajniji štetnici obitavaju u cijelom mediteranskom bazenu već više od tisuću godina i sposobni su u potpunosti uništiti prirod u maslinicima u kojima se ne suzbijaju. Godinama je zaštita masline od štetočinja, kod nas i u svijetu, bila usmjerena samo na uporabu pesticida, što je u zadnjih nekoliko desetljeća rezultiralo negativnim učinkom na okoliš. Očuvanje biološke ravnoteže i cjelokupnog agroekosustava, ključni je problem današnjice. Intenzivne agrotehničke mjere narušavaju sklad biocenoze maslinika u smislu smanjenja raznolikosti štetnih i korisnih vrsta te narušavanja njihovog prirodnog staništa. Stoga je Europska unija uvođenjem Europskog zelenog plana obvezala svoje članice na smanjenje utroška pesticida za 50% do 2030. godine te 100% do 2050. godine. Zbog svega navedenog prijeko je potrebno iznaći nova rješenja koja bi bila učinkovita u suzbijanju štetnika i ekološki povoljna za okoliš. Trenutne spoznaje govore da različite vrste kukaca privlače hlapive tvari biljke domaćina. Kako je interakcija između masline i maslinine muhe slabo istraživana, a između masline i maslinina moljca uopće nije istraživana, cilj ovog istraživanja je identificirati hlapive tvari masline kao biljke domaćina, među njima odabrati one koje bi mogle biti odgovorne za privlačenje navedenih štetnih vrsta te ih testirati u maslinicima. Različite sorte masline pokazuju različit stupanj osjetljivosti na napad spomenutih štetnika. Dok neke imaju neprestano slab intenzitet napada istih, u istom agroekosustavu, druge su iz godine u godinu jako napadnute. Iako su prethodna istraživanja, i u polju i u laboratoriju, dokazala kako navedeni štetnici imaju veću sklonost prema nekim sortama, pravi mehanizam pri odabiru domaćina za ovipoziciju još uvijek je ostao nejasan. Dugo se smatralo kako su fizikalni parametri ploda odgovorni za privlačenje maslinine muhe, međutim posljednjih godina sve veći broj istraživanja pokazuje kako lučenje hlapivih tvari ima snažniji utjecaj na privlačenje iste. Stoga su, za identifikaciju hlapivih tvari ploda koje bi mogle biti odgovorne za privlačenje maslinine muhe, u masliniku odabrane sorte sličnih fizikalnih parametara ploda, a različitog intenziteta napada. Kako maslinina muha napada isključivo plod, uzorkovani su i analizirani plodovi u tri faze zrenja (zeleni, poluzreli i zreli plodovi) što prati pojavu generacija navedenog štetnika. S druge strane, u svrhu identifikacije hlapivih tvari koje bi mogle biti odgovorne za privlačenje maslininog moljca, odabrane su sorte osjetljive na napad istog te su uzorkovani cvatovi, plodići i listovi masline. Naime, maslinin moljac ima tri generacije godišnje koje prave štete na navedenim biljnim organima, stoga je i za pretpostaviti da bi hlapive tvari istih mogle biti privlačne ovoj štetnoj vrsti.

maslina, maslinina muha, maslinin moljac, IPM, hlapive tvari

nije evidentirano