hrvatski

Hommage Stjepanu Adžiću i "Jesenskim plodovima" Matije Petra Katančića

Uvodno se donose književnopovijesni podaci o hrvatskim pjesnicima Matiji Petru Katančiću (1750. – 1825.) i Stjepanu Adžiću (1730. – 1789.), koji su djelovali u Budimu i Pečuhu u Mađarskoj te ostavili iza sebe, uz ostalo, pjesnički opus na latinskom jeziku. Potom ih se literarnohistoriografski pozicionira i utvrđuje status M. P. Katančića, dobro znanstveno proučena i situirana pjesnika u povijesti književnosti, za razliku od posve nepoznatoga latinskoga prigodnoga pjesništva zaboravljenoga pečuškoga kanonika Stjepana Adžića. Latinska pjesma "In obitum Stephani Agyich, Canonici V-Eccles., bonarum Artium cultoris" iz zbirke "Fructus auctumnales" (1791.) Matije Petra Katančića predmet je istraživanja. Nakon osnovnih podataka o zbirci Fructus auctumnales i njezinu autoru, navedena se pjesma promatra u širem kontekstu prigodnoga i funeralnoga pjesništva, potom u užem kontekstu epigramskoga komemoriranja smrti. Interpretativna pozornost i analitičko čitanje usmjereno je na poetički i retorički govor o smrti te na identifikaciju pokojnika i s njom u svezi pohvalni govor, koji posvjedočuje da je Katančić kao jedan od najvećih erudita 18. stoljeća uvažavao Adžićevo prigodno pjesništvo na latinskom jeziku, nastalo u Pečuhu od 1762. do 1788. Cilj je istraživanja ukazati na izniman doprinos dvojice hrvatskih pjesnika, poznatoga Matije Petra Katančića i nepoznatoga Stjepana Adžića, latinitetu 18. stoljeća, posebice u budimskom i pečuškom kulturnom i književnom krugu.

Matija Petar Katančić, Stjepan Adžić, funeralno pjesništvo, prigodnice, epigram, komemoracija

nije evidentirano