hrvatski

Franjevci i poslijetridentska ikonografija

U obimnoj likovnoj baštini hrvatskih franjevaca nastaloj u razdoblju od godine dovršetka Tridentskoga sabora (1563.) do konca XVIII. stoljeća očituje se predanost u provođenju njegovih naputaka i uloge koja je u tome povjerena sakralnoj umjetnosti, da se odabranim temama suprotstavlja reformatorskim teološkim stajalištima iznesenim u Augsburškoj ispovijesti (lat. Confessio Augustana) objavljenoj u Nürnbergu 1531. godine. Izraziti je naglasak pritom na marijanskoj ikonografiji u svim njezinim aspektima, a posebice na Marijinim ulogama pobjednice nad herezom, spasiteljice duša u čistilištu, zaštitnice, zagovornice i djeliteljice milosti, na njezinu bezgrešnom začeću i uznesenju, ali i Bogorodici Žalosnoj (Sućutnoj). Podjednako prisutna je ikonografija kristološkog ciklusa, od Isusova rođenja do smrti na križu, oplakivanja, ukazanja apostolima i učenicima te križni put kao važna tema franjevačke pobožnosti. Prikazi sv. Josipa u temama Svete obitelji i smrti sv. Josipa, kao i sv. Ivana Nepomuka »mučenika šutnje«, svetaca koji su u doba katoličke obnove imali visoko mjesto u pobožnosti austrijske vladarske kuće, iskazanoj poznatom sintagmom Pietas Austriaca, zastupljeniji su u današnjoj Hrvatskoj provinciji sv. Ćirila i Metoda, čije su povijesne prethodnice, pogotovo one u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj, bile na habsburškim područjima. Likovna djela poslijetridentskog razdoblja južnih franjevačkih provincija (Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Provincija franjevaca trećoredaca) također svjedoče obuhvatnom provođenju teoloških naglasaka tridentskoga katolicizma, no ujedno i o specifičnostima likovne baštine nastale u političkim uvjetima mletačke dominacije, s iznimkom dakako sjevernojadranskih krajeva pod vlašću Habsburgovaca i politički samostalne Dubrovačke Republike na jugu. Na franjevačkim oltarima našli su mjesto svi sveti, crkveni oci, osobito sv. Jeronim, sveti Petar i Pavao, sv. Leonard opat, sveti kraljevi Stjepan i Ladislav, sv. Rok, sv. Rozalija, sv. Lucija, sv. Katarina Aleksandrijska te Marijine kultne ikone poput Gospe Trsatske i Gospe Sinjske i kasnogotički čudotvorni kipovi tzv. Madona selica (Marija Nebeska Kraljica u Mariji Gorici, Marija Jud u Osijeku i Slunjska Madona na Trsatu), rekontekstualizirani umetanjem u nove barokne oltare. Naposljetku, ali ne manje važna, jest specifična franjevačka ikonografija s naglaskom na sv. Franji Asiškom te franjevačkim svecima.

Tridentski sabor, ikonografija, Hrvatska, franjevci, slikarstvo, kiparstvo, kasna renesasa, barok

nije evidentirano