hrvatski

Jezik creske Muke Franića Vodarića

Cresko prikazanje Pisna od Muke Gospodina našega Isukarsta po Matiju, Marku, Luki i Jivanu - rukopis s kraja 17. ili početka 18. stoljeća - književno-jezični je i povijesni spomenik i hrvatski raritet. U njemu se prožimaju sva tri hrvatska pisma: latinica, glagoljica i bosančica, kao i sva tri hrvatska dijalekta: čakavski, kajkavski i štokavski. U ovom se radu analizira jezik creske Muke: stara čakavština s mnogo oblika creskog dijalekta, ali i s nekim kajkavizmima i štokavizmima. Jezična je analiza pokazala da je creska Muka pisana čakavskim ekavsko-ikavskim dijalektom, s tim da su u većini ikavski oblici: od ukupno 1304 leksema s jatom, 1137 ima ikavski, a samo 167 ekavski oblik. Na temelju tog podatka može se zaključiti da je u osnovi predloška s kojeg je pisac prepisivao bio čakavski ikavski, dok se creski, ekavski govor Fraanića Vodarića neznatno probija. Ujedno ti ikavizmi, kao i neki štokavizmi, mogu poslužiti kao potvrda za tezu da je prvotna kompilacija većine naših prikazanja i mnogobrojnih prijepisa bila s južnog, ikavskog područja, kao što je utvrdio F. Fancev. S druge strane, mnogobrojni kajkavizmi na morfološkoj i leksičkoj razini navode na zaključak da bi neposredni predložak creske Muke mogao biti s vinodolskog područja. Rukopis Franića Vodarića ima značajno mjesto u starijoj hrvatskoj književnosti i u pasionskoj poeziji, posebice je njegova važnost u mjestu njegova nastanka - otok Cres. To potvrđuje da su na Cresu bile poznate hrvatske pasionske pjesme i prikazanja i da ovaj otok nije bio izvan kulturnih i duhovnih događaja hrvatskoga naroda.

jezik; Muka; Franić Vodarić; Cres

nije evidentirano