hrvatski

Kurilovec – Belinščica. Tragom brončanodobnog Turopolja

Kurilovec-Belinščica arheološko je nalazište smješteno na području središnje Hrvatske, u nizinskoj kulturno-povijesna regiji Turopolje, nedaleko grada Velika Gorica. To, u arheološkim krugovima već dobro poznato nalazište, otkriveno je relativno nedavno, 2005. godine tijekom terenskog pregleda na trasi autoceste Zagreb – Sisak. U arheologiju je ušlo pod nazivom Velika Gorica jug te je već iduće, 2006. godine na dijelu nalazišta provedeno zaštitno arheološko iskopavanje čime je dobiven uvid u karakter potpovršinskog arheološkog zapisa. Terenski pregled i kasnija arheološka iskopavanja provela je tvrtka Kaducej d.o.o. u suradnji s Muzejom grada Zagreba i tvrtkom Geoarheo d.o.o. Utvrđeno je da je na položaju očuvan višeperiodni, ponajprije brončanodobnom arheološkom zapisu sa sporadičnim ostacima iz rimskog doba i novog vijeka. Na temelju tih istraživanja, Institut za arheologiju pokrenuo je zahtjev za preventivnom zaštitom nalazišta pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske koje ga je registriralo pod nazivom Kurilovec-Belinščica. Od 2011. godine, u organizaciji Instituta za arheologiju, te u suradnji s tvrtkom Kaducej d.o. o., a od 2014. godine i s Arheološkim muzejom u Zagrebu, na nalazištu se sustavno provode različita, većinom neinvazivna arheološka istraživanja. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture, a od 2013. godine provođena su u sklopu projekta Geneza i razvoj brončanodobnih zajednica u sjevernoj Hrvatskoj (MZOS-197-1970685-0689) voditeljice dr. sc. Snježane Vrdoljak s Instituta za arheologiju. Ciljevi istraživanja koji su s vremenom prošireni na cijelo područje Turopolja i objedinjeni u sklopu projekta Kurilovec-Belinščica, brončanodobno nalazište u Turopolju, bili su usmjereni na stjecanje boljeg razumijevanja prošlosti i samog položaja i šireg turopoljskog krajolika. Sustavnim provedbo istraživanja, ali i kontinuiranim publiciranjem dobivenih rezultata, arheološko nalazište Kurilovec-Belinščica postaje značajno nacionalno i međunarodno prepoznato brončanodobno nalazište.Ta su nastojanja proširena suradnjom sa stručnjacima iz različitih područja te je ova monografska publikacija nastala i iz potrebe da se dugogodišnja interdisciplinarna istraživanja, koja su rezultirala brojnim vrijednim podacima, prikažu na jednom mjestu. Ta su istraživanja ponajprije bila usmjerena na poučavanje lončarstva brončanog doba i dijelom su provedena 2014. i 2015. godine, u sklopu projekta Lončarstvo u prapovijesnim kulturama, s naglaskom naHalštatsku kulturu, na području hrvatskog i austrijskog Podunavlja, voditeljice prof. dr. sc. Marte Mileusnić sa Zavoda za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine na Rudarsko- geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Petrografija lončarije dodatno je proučavana i kroz istraživački boravak u Laboratoriju za primijenjena istraživanja Mađarskog Nacionalnog muzeja (Magyar Nemzeti Múzeum) u sklopu teme Pottery technology in the Bronze age: thin section ceramic petrography. Istraživački boravak 2017. i 2018. godine stipendirala je Vlade Republike Mađarske u okviru Programa suradnje između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, Agencije za mobilnost i Ministarstva ljudskih resursa Mađarske u područjima obrazovanja i znanosti. Od 2021. godine nastavak istraživanja omogućen je kroz uspostavni istraživački projekt prePOT: Tehnološke značajke i kulturne prakse u prapovijesnim lončarskim tradicijama na području Hrvatske, Hrvatske zaklade za znanost (UIP-2020-02-3637).Eksperimentalna istraživanja prapovijesnog lončarstva, koja su uvelike temeljena na podacima nalazima s položaja Kurilovec-Belinščica, sustavno su se provodila i u sklopu projekata Centra za eksperimentalnu arheologiju: Tehnološki i socijalni aspekti proizvodnje keramike brončanog doba te Prapovijesno lončarstvo – interdisciplinarnost i eksperiment, koji je proveden u suradnji s prof. dr. sc. Inom Miloglav i Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dio provedenih eksperimenata trajno je zabilježen i u sklopu dokumentarnog filma Eci, peci, peć, premijerno prikazanog u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu 2013. godine (sl. 1.1). Provedena istraživanja pružila su uvid u svakodnevni život u Turopolju tijekom brončanog doba pa su javnosti predstavljena i kroz izložbu Život na vodi – Brončano doba Turopolja (sl. 1.2), koja je u Muzeju Turopolja postavljena od jeseni 2019. do ljeta 2020. godine, kao dio programa Prehistory Adventure, provedenog u sklopu Programa prekogranične suradnje Interreg V-A Slovenija – Hrvatska Europske Unije.Utoliko je ova monografija završni korak prema punom prikazu provedenih istraživanja te donosi sintezu dobivenih rezultata koja obuhvaća analitički pregled novostečenih spoznaja i reinterpretaciju postojećih podataka. Kako je značajni segment ovog istraživanja bio usmjeren na istraživanje turopoljskog krajolika, početna poglavlja obuhvaćaju prikaz prirodnih obilježja Turopolja te antropogenih procesa koji su utjecali na njegov današnji izgled. Ta razmatranja proširena su analizom arheoloških obilježja turopoljskog krajolika te poznatih i sasvim novih nalazišta te oblikuju dosad nepoznata slika brončanodobnog Turopolja. U tom kontekstu posebnu važnost dobiva upravo nalazište Kurilovec- Belinščica, valorizacija kojeg je potakla daljnja višegodišnja istraživanja. Razmatranjem arheoloških obilježja položaja te njegove sposobnosti da odgovori na otvorena pitanja o brončanodobnom naseljavanju Turopolja, osmišljeno je projektno usmjereno istraživanje koje je obuhvatilo različite vrste arheoloških metoda terenskih istraživanja. Kroz integraciju podataka dobivenih tim postupcima omogućeno je bolje razumijevanje prethodno prikupljenih podataka, ali i arheoloških zapisa utvrđenih na istodobnim turopoljskim nalazištima. Time je postavljena osnova za naredna razmatranja koja obuhvaćaju rezultate obrade pokretnih nalaza, ponajprije različite postupke analize lončarije kao najbrojnijeg skupa nalaza. Provedeni postupci u prvom su redu omogućili klasifikaciju ulomaka lončarije te izvođenje tipološke klasifikacije keramičkih posuda. Tome je uslijedila rekonstrukcija tehnologije proizvodnje lončarije kroz detaljan prikaz rezultata arheometrijskih istraživanja keramike i sirovinskog materijala, a zatim kroz analizu tehnika izrade uz eksperimentalne postupke. Završni dio obrade lončarije obuhvatio je analizu tragova upotrebe i time razmatranje funkcija keramičkih posuda. Obradu kamenih izrađevina proveo je Dalibor Branković, uz zasebno razmatranje lomljenih i glačanih izrađevina te njihovih funkcionalnih obilježja. Ostali nalazi obrađeni su skupno, uz prikaz analize kućnog lijepa, dijelova ognjišta i ognjišnih predmeta, pribora za tkanje te životinjskih i biljnih ostataka. Utemeljeno na prikazanim analitičkim postupcima, završno je poglavlje usmjereno je na teme koje su proizašle iz mnogobrojnih podataka o nalazištu i nalazima te njihovom širem značenju u okviru brončanodobnog naseljavanja Turopolja. Tim razmatranjima ponovo je potvrđeno da je brončano doba jedno od onih povijesnih razdoblja koja su ostavila posebno primjetan trag na krajoliku. Iako u nizinskim, ravničarskim područjima on najčešće ostaje nedostupan direktnom doživljaju, zamjetan postaje upravo arheološkim istraživanjima koja ukazuju na važnost prošlosti za razumijevanje interakcije između čovjeka i krajolika.

brončano doba, naselje, Turopolje, metodologija istraživanja, arheometrija keramike, kamene izrađevine, tragovi trošenja, materijalnost brončanodobnih zajednica

nije evidentirano