hrvatski

Pučka pobožnost sv. Martinu u Belom Manastiru

Današnja diskrepancija između ekstremno bogatih i ekstremno siromašnih u velikoj mjeri osuvremenjuje i aktualizira život sv. Martina i njegovu duhovnu baštinu. U vremenu kada je čovjek sebičnost i isključivost drugoga doveo gotovo do „savršenstva“, kultura dijeljenja i solidarnosti, očitovana i posvjedočena u životu sv. Martina, suprotstavlja se kulturi sebičnosti i globalizaciji ravnodušnosti. Solidarnost se nameće kao imperativ i pojedincima i institucijama. Crkva u Belom Manastiru pozvana je preispitati dosadašnje pastoralne mogućnosti, sadržaje, načine i pristupe, kako bi vjernike sveobuhvatnije upoznala sa životom sv. Martina, posebice oživotvorila i osuvremenila pučke pobožnosti prisutne u drugim dijelovima Hrvatske i Europe, te na taj način inkorporirala i osnažila karitativnu dimenziju nove evangelizacije. Naime, istraživanje pokazuje da 51 % građana Belog Manastira uopće ili nedovoljno pozna život sv. Martina, a samo 1, 9 % povezuje sv. Martina s pučkim pobožnostima. Katolička vjernička udruga „Prijatelji sv. Martina“ opravdava svoje poslanje izgradnjom kršćanske solidarnosti, socijalne odgovornosti, socijalne osjetljivosti, napose brigom za socijalno ugrožene, siromašne, bolesne, napuštene i osamljene. Njezinim angažmanom i nastojanjem, radom i brigom za siromašne 62, 6 % građana Belog Manastira smatra da je najvažnija duhovna baština sv. Martina briga za siromašne, bolesne, napuštene i osamljene, a 18, 3 % kršćanska solidarnost i socijalna odgovornost.

pučka pobožnost, sv. Martin, Beli Manastir, vjerski turizam, kršćanska solidarnosti, globalizacija ravnodušnosti

nije evidentirano