hrvatski

Osnove patologije

Patologija je složenica izvedena iz grčkih riječi (pathos = bolest i logos = znanost), što u doslovnom prijevodu znači znanost o bolestima. Takva je definicija preširoka, a dijelom i netočna jer i druge medicinske grane proučavaju bolesti. Drugačija pak definicija koja patologiju definira kao znanost koja proučava morfološke promjene stanica i organa preuska je i ne obuhvaća sve bitne elemente kojima se bavi današnja patologija. Patologija se bavi različitim vidovima bolesti, ona proučava: uzrok bolesti (etiologija), mehanizme nastanka bolesti (patogeneza), strukturne promjene stanica i organa (morfologija), funkcionalne posljedice morfoloških promjena. Današnja patologija koja čini srž medicine razvila se iz makroskopskih opisa oboljelih organa. Pravi znanstveni smisao ovoj disciplini dao je Virchow koji je shvatio da bolest počinje na staničnoj razini. Otkrićem svjetlosnog mikroskopa patologija postaje stanična (celularna), a otkrićem elektronske mikroskopije postaje subcelularna, a napretkom biologije ona postaje molekularna znanost. Primjenom novih endoskopskih tehnika svi organi zaživotno postali su lako dostupni za patološko proučavanje. Razvojem celularne i molekularne biologije patologija je postala "svemoguća" u dijagnostici najrazličitijih patoloških promjena. U poglavlju će u kratko biti opisani različiti postupci koji se koriste u patologiji za postavljanje konačne dijagnoze: obdukcija, biopsija, obrada tkiva, citologija, imunohistokemijske metode, elektronska mikroskopija, protočna citometrija i imaging citometrija, hibridizacija in situ (HIS) i lančana reakcija polimeraze (PCR).

biopsija, obrada tkiva, citologija, imunohistokemija, hibridizacija in situ, PCR

nije evidentirano