hrvatski

Trijažni sustavi-razvojni proces

Koncept trijaže proizašao je iz ratnih potreba i ostao je usko povezan s vojnom medicinom. Ocem trijaže smatra se Dominique Jean Larrey, vojni kirurg Napoleonove vojske. Najraniji dokumentirani sustavi trijaže osmišljeni za kontinuiranu primjenu zdravstvene skrbi među ranjenim i bolesnim ratnicima datiraju iz 18. stoljeća. Smatra se da se trijaža razvila u periodu od 1792.-1801. godine, čemu svjedoče povijesni zapisi o prvoj uporabi trijaže. Sustav je obuhvaćao tri kategorije naspram ozbiljnosti ozljede, bez obzira na vojnikov rang: teško ranjeni, lakše teško ranjeni i lakše ranjeni. Razlog razvoja trijažnog postupka je bio određivanje prioriteta pri pružanju pomoći i evakuaciji ranjenih s bojnog polja. Krajem 1970. i početkom 1980. godina, hitni prijemi u bolnicama su počeli razvijati i implementirati vlastite trijažne sustave. Cilj im je bio poboljšati efikasnost i uspješnost pružanja prve pomoći, koristeći različite sustave kategorizacije koji upućuju na hitnost pacijentovog stanja. U početku su trijažni proces provodili različiti članovi tima hitne medicinske pomoći. Proces trijaže prvi put je dodijeljen medicinskim sestrama 1970. u Sjedinjenim Američkim Državama. To je rezultiralo odvajanjem trijaže kao zasebne subspecijalizacije medicinskih sestara. Do 1980. godine Britanija je u većini svojih hitnih prijema imala trijažne sestre. Tijekom tog vremena nisu postojale nacionalne smjernice za provedbu trijaže već su medicinske sestre provodile trijažu naspram normi i uvjeta svojih lokalnih hitnih prijema. Od tada do danas došlo je do evolucije trijaže i načina provođenja iste. Rezultat tome su brojni znanstveni radovi usmjereni na način provođenja i učinkovitosti trijažnog procesa. Izazov koji nas čeka u budućnosti je usavršavanje postojećih trijažnih sustava.

hitna medicina ; trijaža ; trijažni sustavi ; medicinske sestre

nije evidentirano