hrvatski

Prolozi Držićevih djela - interakcija književnog diskursa i stvarnosti

Bogati opus hrvatskog književnika Marina Držića Vidre (1508. - 1567.) ima značajnu ulogu u oblikovanju identiteta njegova rodnog grada. Držić je bio je vizionar, klerik, buntovnik i urotnik koji je priželjkivao bolji i pravedniji svijet, koji je sanjao drugačiji Dubrovnik, a svoje ideje ugradio je u svoj dramski rukopis kojim je virtuozno slikao zbiljski život i dubrovačku stvarnost. Prostor pozornice određivao je u odnosu na zbilju jer komedije koje je pisao i koje su izvodile amaterske družine bile su dio stvarnog dubrovačkog života (nazbilj su se arecitavale u Gradu), a njihovi sudionici Držićevi sugrađani - Dubrovčani, ali i oni koji su u Dubrovnik dolazili i u njemu boravili, likovi iz okolice i stranci koji su bili dio dubrovačkog života. Ključ za otkrivanje slojevitog odnosa velikog komediografa i njegova rodnog grada svakako su prolozi njegovih djela koje je moguće iščitavati kao poruke preko kojih je komunicirao s Dubrovnikom njegova vremena. U tim tekstovima Držićeva su promišljanja o teatru i životu, mudrosti i gluposti, istini i laži i u konačnici o dobru i zlu. U svojim prolozima, posebice u Govoru Negromanta Dugog Nosa, zaogrnut plaštom negomancije/čarobnjaštva/magije, iznosio je svoje kritičke misli o dubrovačkoj zbilji i ustroju dubrovačke aristokratske vlasti. Tekstove svojih prologa koristio je Držić kao kanal izravne komunikacije sa svojim suvremenicima, preko prologa kroz oštar, hrabar i ironičan govor predstavnicima vlasti poručivao je što doista misli o njima. Izravno komunicirajući sa svojom publikom kritički je propitivao proces istraživanja istine, odnosno proces razotrivanja utopije koju je dubrovačka vlastela stvorila. Rad će razmatrati interakciju književnog diskursa i stvarnosti kroz vezu prologa Držićeve napoznatije i najizvođenije komedije Dundo Maroje i urotničkih pisama koje je Držić pred kraj života uputio toskanskom vojvodi Cozimu Mediciju i njegovom sinu Francescu, a koja se čitaju kao književni i politički tekst. U radu će se pokazati kako su Držićevi prolozi posebno strukturirani govori upućeni onodobnoj kazališnoj publici ključ za razumijevanje cjelokupnog njegovog bogatog i raznorodnog opusa u poetičkom i svjetonazorskom smislu.

Marin Držić, Dubrovnik, prolog, komunikacija, urotnička pisma

nije evidentirano