hrvatski

„Dobri“ kralj Zvonimir u percepciji realnosti kasnosrednjovjekovnih plemićkih zajednica

U ovom izlaganju razmatram kako je „uspomena“ na dobrog kralja Zvonimira korištena kao sredstvo dokazivanja povlaštenog položaja zajednice nobiles duodecim generationum regni Croatiae koja je oblikovana na izmaku 13. i početkom 14. stoljeća u kulturološkom krugu bliskom Bribirskim, a potom i njezinu ulogu u transformaciji plemićke zajednice Hrvati u kompozitnom Kraljevstvu. U trenutku obnove anžuvinske vlasti u Kraljevini Dalmaciji i Hrvatskoj valjalo je diferencirati elitni položaj dijela plemstva od onoga koje je svoj uspon temeljilo na intervenciji kralja Ludovika I. Anžuvinca. Sredinom 14. stoljeća međuprožimanje mentalne percepcije vlastitog plemićkog položaja i realne kraljevske intervencije s ciljem usustavljanja vlasti utjecalo je na oblikovanje društvene stvarnosti. Plemići koji su činili zajednicu duodecim generationum oblikovali su svoj „društveni kapital“ identificirajući se uspomenom na „dobrog“ kralja Zvonimira, izvodeći iz njegovanja povijesnog nasljeđa svoj elitistički položaj i prava. Evokacija na „slavno Zvonimirovo doba“ i sjećanje na lik „dobrog“ kralja poslužili su kasnije kao idejno tkivo samoidentifikacije plemićima okupljenim na shodu hrvatskog plemstva u Kninu 1430. kada je utemeljeno tzv. fraternitas Croatorum, zajednica koja je postala nositelj predmoderne hrvatske nacije.

Zvonimir ; nobiles duodecim generationum ; Anžuvinci ; plemići ; kasni srednji vijek

nije evidentirano