hrvatski

Afazije kod čujućih osoba i slušno oštećenih kojima je znakovni materinski jezik

Afazija je termin kojim se označava narušena jezična djelatnost u osoba s već izgrađenim jezičnim sustavom. Nastaje kao posljedica inzulta, dok je kod jedne trećine uzrok teška ozljeda mozga. Klasificira se prema različitim kriterijima i dijeli na različite tipove, no tko god se bavio afazijom i proučavao je, zna da su malobrojni pacijenti s relativno čistim slučajevima afazije. To znači da su simptomi u većini slučajeva miješaju i da su oštećenja složena. Isto tako postoji i popriličan broj afatika oštećena sluha koji se služe znakovnim jezikom. Naime, znakovni jezik u centru je interesa mnogih istraživača već od 60-ih godina. Istraživanja su pokazala da je lijeva hemisera dominanatna kako za govorni, tako i za znakovni jezik. Afazija kod osoba sa gubicima sluha uglavnom je opisana prikazom pojedinačnih slučajeva koji pokazuju da kod osoba s oštećenjem lijeve hemisfere dolazi do afazije znakovnog ; to nam zapravo opet samo pokazuje dominantnost lijeve hemisfere za zankovni jezik. Govornici ASL-a s oštećenjenm desne hemisfere nemaju afaziju znakovnog, ali imaju poteškoća s nejezičnim vizualnim i prostornim zadacima (npr. crtanje lica).

afazija; znakovni jezik; materinski jezik; govor

nije evidentirano