hrvatski

Stavovi roditelja o tjelesnoj aktivnosti djece i razlike u stavovima s obzirom na razinu tjelesne aktivnosti djece i status uhranjenosti

Cilj ovog rada bio je istražiti koliko roditeljsko bavljenje sportom i njihovi stavovi utječu na tjelesnu aktivnost djece te definirati razlike u stavovima roditelja o tjelesnoj aktivnosti s obzirom na status uhranjenosti. U svrhu istraživanja primijenjen je standardizirani upitnik (PPPAS) (Kimberley Lakes i sur.). Anketu je ispunilo 97 ispitanika, većinom roditelji čija su djeca polaznici organiziranih kinezioloških aktivnosti udruge „Plesaonica“ u dobi od četiri do 14 godina. Ovaj rad usmjeren je na prednost redovite tjelesne aktivnosti kod djece i njihove razvojne karakteristike. Potaknut je društvenom kongnitivnom teorijom kako pojedinci uče ponašanja promatrajući ponašanja drugih, naročito onih osoba koje u očima promatrača izazivaju poštovanje što su u ovom slučaju roditelji. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju kako roditelji u velikoj većini imaju pozitivne stavove o uključivanju djece u organizirane tjelesne aktivnosti. T-test analizom za nezavisne uzorke testirana je značajnost razlika u stavovima roditelja s obzirom na nekadašnje bavljenje tjelesnom aktivnošću, s obzirom na trenutačnu uključenost roditelja u organiziranu tjelesnu aktivnost i njihov status uhranjenosti. Na temelju istraživanja zaključeno je kako se stavovi roditelja o tjelesnoj aktivnosti djece ne razlikuju s obzirom na njihovo sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti tijekom djetinjstva, status uhranjenosti niti aktivnosti sad. Razlog tome može biti uzorak ispitanika koji nije izvršen slučajnim odabirom, već je riječ o specifičnom uzorku roditelja djece koja su redovito uključena u tjelesnu aktivnost.

stavovi ; tjelesna aktivnost ; status uhranjenosti ; utjecaj roditelja

nije evidentirano