hrvatski

O zgradi Galerije Antuna Augustinčića još jednom

U prilogu se nastojalo analizirati zgradu Galerije Antuna Augustinčića i to u okolnostima gdje poradi preseljenja iz potresom uništene Vile Erlich Marić nije bilo moguće doći do ostavštine autora arhitekta Ante Lozice u Hrvatskom muzeju arhitekture. To znači da se nije moglo detaljno sagledati čitav opus arhitekta, kao ni konzultirati njegovu pisanu i fotografsku ostavštinu vezanu uz rad na projektu Galerije. Zato se nastojalo koristiti do sada neobjavljene tekstove suvremenika gradnje – tekstove dugogodišnjeg poznavatelja djelovanja Galerije Tihomila Stahuljaka te rukopis muzeologa Antuna Bauera. Jednako tako nastojalo se utvrditi slične projekte koji su mogli utjecati na ideju o darovanju skulptorskog opusa Antuna Augustinčića Klanjcu i promišljanje adekvatne zgrade za to. Oni su prepoznati u dvama projektima arhitekta Miroslava Begovića – preuređenju Atelijera kipara Meštrovića za izložbene potrebe u Zagrebu te projektu Galerije u Hlebinama. U vezi s Galerijom Antuna Augustinčića precizno su utvrđene odgovornosti samog darovatelja Augustinčića, koje su obuhvatile lapidarnu koncepciju, lokaciju i postav. Jednako tako analizirana je zgrada slijedom ranije uvedenih triju perspektiva sagledavanja muzejskih zgrada britanskog arhitekta Iana Ritchija. U konačnici, riječ je o kvalitetnoj arhitekturi koja poštuje okolni prostor, zatvara se ulaznom stranom prema prometnoj cesti, a otvara suprotnom prema bližem i daljem okolišu, i to putem patia s pergolom te horizontalnog vijenca potkrovnih prozora. U unutrašnjosti je arhitekt Lozica ostvario kvalitetne svijetle prostore unutar kojih bez ikakve distrakcije možemo gledanjem i kretanjem doživjeti primjeren broj Augustinčićevih skulptura različitih dimenzija.

Klanjec ; zgrada Galerije Antuna Augustinčića ; muzejska arhitektura ; Ante Lozica ; Antun Augustinčić

nije evidentirano