hrvatski

Iransko-irački rat i američka politika na Bliskom istoku

Paranoidnost Sadama Huseina zbog mogućnosti unutarnjeg ustanka u kombinaciji s političkim i osobnim ambicijama prevagnula je u odluci o pokretanju invazije na Iran. Teheran je istodobno nakon revolucije 1979. zauzeo tvrdokoran stav glede Ba'ath režima, čija je sekularnost i marginalizacija šijitskog stanovništva viđena od strane iranskih klerika kao „blasfemija“. U jeku visokih napetosti na obje strane, Irak je preuzeo inicijativu i napao prvi, međutim irački gambit se pretvorio u krvavi osmogodišnji rat koji je ekonomski iscrpio obje nacije i odnio stotine tisuća života. Korištenjem bojnih otrova, napadima na neutralno brodovlje i krvavim (uglavnom) pozicijskim ratovanjem Iransko - irački sukob neodoljivo podsjeća na Prvi svjetski rat, no u slučaju Irana i Iraka bespoštedno žrtvovanje cjelokupnih nacionalnih resursa nije urodilo jasnim „plodovima pobjede“. Rat bez pobjednika kako je poznat Iransko- irački sukob doveo je do nove iračke agresije već 1990. koja je uništila svaku toleranciju SAD-a i saveznika za režim Sadama Huseina. Sjedinjene Države su pritom svojom nekritičkom podrškom Iraku tijekom 1980-ih neposredno dovele do uvjerenosti Sadama o spremnosti Washingtona da podrži svaki njegov potez u regiji. Dalekosežni odjek Iransko – iračkog rata osjeća se u regiji i svijetu i danas, kroz prizmu iransko – saudijske geopolitičke partije na Bliskom istoku i uloge SAD-a u istoj. Rat bez pobjednika imao je jednog definitivnog gubitnika, Sadama Huseina koji je 2003. izgubio i život dok Iran u odmaku vremena postaje izglednim dugoročnim pobjednikom rata koji je uzrokovao propast glavnog protivnika Islamske republike u regiji i jačanje proiranskih snaga na Bliskom istoku.

Irak, Iran, Iračko–iranski rat, SAD, Sadam Husein, režim, Bagdad, Teheran, „Tankerski rat“

nije evidentirano