hrvatski

O ženskom tekstu iz(van) jugoslavenskog konteksta: (ne)mogućnost bezuvjetnog čitanja

U radu ćemo se usredotočiti na domaću recepciju Irene Vrkljan i Dubravke Ugrešić, polazeći od analize književnopovijesnih teza o prijelomima u njihovim opusima i sukladnih im prikaza različitih faza njihova književnog stvaralaštva. Uvidom u recepcijske slijepe pjege – ranu liriku Irene Vrkljan i recentniju prozu Dubravke Ugrešić – razmotrit ćemo pretpostavku da se specifično žensko mjesto dviju autorica u kanonu hrvatske književnosti od 1990-ih godina naovamo uspostavljalo zanemarivanjem s jedne strane jugoslavenskog kulturnog konteksta druge polovice 20. stoljeća u kojem su se njihovi opusi formirali te s druge strane avangardnih i modernističkih elementa u njihovim poetikama. Uzimajući u obzir i simptomatično odbacivanje pojma ženskog pisma – prvenstveno tematskih, biografističkih i mimetoloških obilježja koja je zadobilo u domaćoj znanosti o književnosti, u zaključnom dijelu rada uputit ćemo na funkciju književnosti u originalnoj razradi ženskog pisanja, i to osvrtom na čitanja Hélène Cixous koja je u nekolicini svojih tekstova ponudio Jacques Derrida.

Irena Vrkljan, Dubravka Ugrešić, spol, kanona, jugoslavenska kultura, avangarda, modernizam, žensko pisanje, H. Cixous, J. Derrida

nije evidentirano