hrvatski

Dr. sc. o. Teofil Josip Harapin (1883.-1944.)

Franjevac Josip Teofil Harapin ostavio je traga na više područja religioznog i kulturnog života u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata, a njegova najkvalitetnija djela, koja su sačuvana u rukopisu, nastala su u razdoblju od 1937. do 1943. godine. Kao sveučilišni profesor, teolog i kršćanski filozof, Harapin je izdanak hrvatske međuratne apologetike. Veliki broj objavljenih manjih radova s područja kršćanske filozofije, teološke antropologije, povijesti religija i drugih teoloških disciplina svjedoči o svestranom obrazovanju, interesu i iznimnoj kvaliteti ovog katoličkog intelektualca čije je djelovanje ostalo u sjeni vihora ratnih događanja i iznenadne smrti. Bogata rukopisna ostavština sadrži iznimno veliki broj pisanih manjih radova spomenute tematike, ali i velikih djela s područja filozofije, od kojih je najopsežnije "Poviest filozofije starog vieka", napisano 1942. godine i predstavljeno na "Hrvatskoj Bogoslovnoj akademiji", a 1943. pripremljeno za izdavanje u "Matici hrvatskoj" kao udžbenik za filozofiju na hrvatskim katoličkim visokim učilištima. Djelatnost Teofila Harapina nije se zahvaćala samo područje znanosti, obavljao je provincijske službe, između ostalog od 1927. do 1933. bio provincijalni ministar, u službi Reda i generalnog ministra vizitator u više franjevačkih provincija u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Kao član seniorata Hrvatskog katoličkog pokreta bio je angažiran i u političkom radu "Hrvatske pučke stranke". Zatim je bio svestrani pastoralni djelatnik: propovjednik, pučki misionar, voditelj duhovnih vježbi, polemičar, publicist i autor homiletskih članaka

Teofil Josip Harapin, životopis, znanstveni rad, franjevac, profesor

nije evidentirano