hrvatski

Imunokompromitirane pacijentice s multiorganskom transplantacijom i premalignim lezijama vrata maternice - kohortno retrospektivno istraživanje ( Klinička bolnica Merkur, 2010.-2022.).

Multiorganska transplantacija je zamjena organa koji otkazuju zdravima. Koristi se kada su sve druge mogućnosti liječenja neuspješne. Posljednjih desetljeća bilježi se kontinuirani porast zahvata na globalnoj razini (npr. Klinička bolnica Merkur, Zagreb, 180/god.). U sklopu predransplantacijske obrade potrebno je učiniti ginekološki pregled, citološki obrisak vrata maternice te ultrazvučni probir uterine i adneksalne patologije. REZULTATI KLINIČKE BOLNICE MERKUR (2010.-2022. godina) Kohortno retrospektivno istraživanje provedeno je u razdoblju siječanj 2010. - prosinac 2022.god. Istraživanje je obuhvatilo 485 pacijentica u dobi od 17 -77 god. (prosječna dob 51 god.) koje su sudjelovale u postupku transplantacije organa Kliničke bolnice Merkur. Svim pacijenticama učinjen je preoperativno Papanicolauov test, koji je ponovljen 6 mjeseci postoperativno. Abnormalni nalaz Papanicolauovog testa pronađen je kod 85 (17, 5%) pacijentica preoperativno. Kod navedenih pacijentica postupano je u skladu s važećim međunarodnim smjernicama. Prema postojećim smjernicama nalaz patohistologije intraepitelne lezije vrata maternice niskog stupnja (LSIL) zahtjeva kolposkopiju, biopsiju kliještima te HPV tipizaciju, dok intraepitelna lezija vrata maternice visokog stupnja (HSIL) zahtjeva eksciziju transformacijske zone. U sklopu petogodišnjeg praćenja, kod pacijentica s inicijalnim abnormalnim nalazom citološkog obriska, u 70% slučajeva (60 pacijentica) došlo je do progresije lezije, dok kod niti jedne nije došlo do spontane regresije. Od ukupnog broja abnormalnih nalaza citoloških obrisaka, u razdoblju od 10 godina, učinjeno je 12 biopsija omčom (LLETZ) ili konizacija hladnim nožem, te jedna Piver-Rutledge tip III radikalna histerektomija s obostranom zdjeličnom limfadenektomijom. Mogućnosti liječenja zloćudnih bolesti su ograničene, a to implicira potrebu za intenzivnim režimima primarne i sekundarne prevencije. Svaku suspektnu premalignu leziju u predansplantacijskih pacijentica potrebno je razjasniti i odstraniti. Prednost u odstranjenju daje se minimalno invazivnim ablacijskim metodama (CC, LLETZ, kryo), naspram ekspektativnog postupka i konzervativnog liječenja. Kako bi se izbjegao kasniji razvoj bolesti zbog utjecaja imunosupresivnog liječenja, nakon transplantacije nužno je intenzivnije nadzirati kako klinički tako i citološki bolesnice nego što je to standard za opću populaciju. Podaci naše studije su dijelom limitirani zbog nepotpunosti ulaznih i izlaznih informacija za sve pacijentice.

imunokompromitirane pacijentice ; premaligne lezije

nije evidentirano